događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Žarko Delač
Otvaranje slatkovodnog akvarija u Karlovcu gromoglasno je najavljeno, uz obavezni dodataka, kako je najveći u ovom dijelu Europe (koji je to točno dio, nije bitno) te financiran 98% sredstvima Europske unije.
Podatak o sufinanciranju je odličan ali uvijek postoji i jedno – ali. Naime, sada akvarij imamo ali postavlja se pitanje kako će se dalje sufinancirati?!…
POTRKA/ II. dio
piše: Dragica Šimić
Barba je sahranjen drugi dan kako je to i običaj u kršćanskome svijetu.
Noć prije, obučeno u najbolju odjeću koja se čuvala samo za ukop i odlazak na misu u staru gotičku crkvicu, u hlače od crnog, krutog sukna i bijelu košulju, s rukama preklopljenim na grudima, sklopljenih vjeđa koje su čuvale zadnje misli i kolebanja; mirnog, bijelo kamenog lica iz kojeg se život i duša ljudska povukla u neke druge dimenzije kao kad bura ostavlja mora i nakon njenog odlaska…
Kad jesen zajeseni, sve oko nas vrišti od različitih kontrasta. Među njima najuočljiviji je kontrast boja; kontrast toplih i hladnih, primarnih i sekundarnih boja, komplementarni kontrast… piše: Ruža Silađev
Godinama je stojala na tavanu, prikrita paučinom, pripuščana crvotočine, osudita da je odnese zaborav, jel je došlo novo vrime u koje se ona ne uklapa.
Dok sam se pogađala za prodaju roditeljcke kuće znala sam da kolivku ne mogu otuđit, ni poklonit da je niko drži na po bašče da na nju padavu kiše i snigovi. ’Voga lita sam odlučila da je prifarbam, da je postavim u starovircki gank stare kuće nabijače.…
tekst: Sonja Breljak
foto: Zlatko Pavošević
Osijek/ U organizaciji Humanitarne udruge “Auxilium” koju vodi Marijan Gubina, suradnik Hrvatskog glasa Berlin, organizirana je u osječkoj knjižar “Nova” promocija knjige “Ono malo duše” Emila Cipara.
Istina, tamni oblaci su nad gradom prolijevali obilje vode, kišilo je kao malo kad. No, unatoč tome, skupilo se na prezentaciji lijepo “društvance” pa je stvorena i topla ugoda za čitanje priča iz “Ono malo duše”.…
O Ministarstvu iseljenika, povratnika i useljenika -ni riječi!
piše: Josip Mayer
Evo, stigli samo iz Novog Vinodolskog, supruga Brigita i moja malenkost s našeg hrvatskog, polugodišnjeg umirovljeničkog odmora. Kako umoran ne mogu zaspati od puta, hajde da malo pogledam što se to preko interneta na fejsu događa.
Surfajući tako po nekim internetskim portalima i po fejs-grupama, među glupostima, uvijek se pronađe i nešto pametno. Naišao sam na jedan novi švicarski portal pod naslovom „Moja-domovina. net“. Ujedno sam pronašao i njihovu grupu pod nazivom „Iseljenici, povratnici i useljenici.“…
Priče iz Dalmacije/ I. dio
piše: Dragica Šimić
Zvali su ga Potrka. A kako i ne bi kad je bio najbrži u selu a nesumljivo i u svim zaseocima Biokova. I bio bi još brži da nije bilo magarca.
Brzina se u dalmatinskim brdima nije mjerila maratonima ni trčanjem. Brzina je značila brzo se uspeti uskom, krivudavom, kamenitom stazom od obale gdje su pristajali brodovi sa teretima, gdje su ribari trgovali ribom na dokovima a mali dućani snabdijevali brđane uljem za lojanice i gdje je siroti seljak natovario svog …
Ispustio jednu rič u cmilje
Zatvaram ti oči
U ljudskoj duši ponekad čuči