Večer hrvatske pjesme u Dortmundu
Piše: Jadranka Gradac
U moje vrijeme studiranja …osamdesetih u Zagrebu bio je običaj sastajati se kod nekog u studentskoj sobi ili u iznajmljenom stanu kako bi zajedno zapjevali tada popularne pjesme, ali i one stare koje se već pjevaju generacijama.
Nije trebalo puno za takve pjevne «tulume» kako smo ih onda zvali. Jedna do dvije gitare, jedna do dvije bilježnice sa ručno napisanim tekstovima i notama pjesama, friško poslano vino i pršut vlastite proizvodnje od roditelja iz Dalamcije ili kobasice…
Raspolučenost između prošlog i sadašnjeg, između odrastanja u zavičaju i životne zrelosti u tuđini, transponirana je u pjesnički svijet kao suprostavljanost između tame i svjetlosti, između svitanja života i iščeznuća.
Singen/Na temelju mog životnog i radnog iskustva mogu tvrditi da bez stvarne discipline i jasnog naglaska nema napretka ni u jednom segmentu svakidašnjice.
Wiesbaden/U sklopu Međunarodnog festivala kulture i tradicije koji u njemačkom Wiesbadenu ima dugu četrdesetogodišnju tradiciju, ove se godine predstavila i zadarska književnica Marijana Dokoza čiji je najnoviji roman Naranyjin plač nedavno izdala izdavačka kuća Ljevak.
