Kristina Rogić
Usred tamne, duge noći
Umiru cvjetovi ljeta
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Lijep književni susret za predstavljanja “Ono malo duše” u Wiesbadenu
piše: Sonja Breljak ...foto album

Berlin-Wiesbaden/ U rano subotnje jutro suprug me vozi do berlinske Hauptbahnhof. U 07 i 3 minute hvatam brzi vlak za Frankfurt na Majni. Cilj je Wiesbaden pa mi stoga u Frankfurtu slijedi presjedanje. A valja mi na vrijeme stići jer me u Wiesbadenu očekuju najkasnije do 16 sati.
Tekst: Sandra Marelja Muić
Kišnjikavi vikend pomrsio račune u lipom mom gradu. Govorili i mislili šta hoćemo, vidi se da je meteorologija u konačnici uvijek vladar svega planiranoga. U jednoj ruci coffee-to-go uživam u tihom popodnevu dok šetamo do grada ja i prijateljica, te pokušavamo nadoknaditi protekle tjedne. Tu i tamo se javi koja kišna kap za riječ, ali ne dovoljno uporna da bismo otvorili kišobran. Čisti zrak i tišina mora djeluju ljekovito, kao i dragocjeno zajedničko vrijeme uz smijeh i čavrljanje. Ipak je vrijeme ono najdragocjenije što možemo dati drugoj osobi, ono najviše što možemo dati jedni drugima. Često zaboravljamo da je tako, mislimo da darujemo samo ako predajemo poklon-vrećicu.…
Iz naše arhive /objavljeno 10.12.2013 …a vrijedno ponoviti i znati
pripremio: Emil Cipar
S ili SA?
SA se piše samo ispred riječi koje počinju s: c, s, z, č, ć, š, ž, đ, dž
I također ispred riječi koje počinju bilo kojim suglasnikom, ako su iza tog suglasnika glasovi s, z, š, ž (npr. sa Ksenijom, sa psom, sa pšenicom, itd)
K ili KA?
KA se piše samo ispred riječi koje počinju s: c, s, z, č, ć, š, ž, đ,…
U tjednu razmišljanja o djeci, našoj Ivani, bajkama… uvijek iznova shvatim važnost odgoja djeteta ispunjenog ljubavlju i radošću te snage čarolije u dječjim životima… Ova je pjesma nastala u kasnovečernjim trenucima najiskrenije ljubavi prema mojoj dječici – dok oni spavaju, Bog najsnažnije djeluje… i sretan je i blagoslovljen onaj koji shvaća ljepotu i vrijednost Božjega dara zvanog Dijete i Majčinstvo!
Ivana Opačak
Usnuo je Svemir.
Bljeskalice noćne
Intervju sa Suzanom Šarić, novinarkom iz Slavonskog Broda koja je nedavno doselila u Berlin:
„Berlin je veliki grad u kojemu svatko može ostvariti svoje snove i ciljeve“
Tekst: Ivica Vlašić
BERLIN – Nedavni boravak u Berlinu u Hrvatskoj zajednici u prigodi proslave rođendana našeg web portala Hrvatski glas Berlin i predstavljanja knjige Ono malo duše pokojnog kolege novinara Emila Cipara iskoristio sam i za susret s dugogodišnjom radnom kolegicom i prijateljicom, poznatom brodskom novinarkom i radijskom voditeljicom Suzanom Šarić, koja je prije četiri i pol mjeseca iz Slavonskog Broda preselila u Berlin, inače svoj rodni grad. Kako se u Berlinu snašla, što su prednosti a što nedostaci življenja ovdje, što joj nedostaje iz Domovine…i na još brojna pitanja Suzana mi je rado odgovorila, a ja, dakako, snimio i pripremio za HGB.…
Iz naše arhive: 21.03.2013.
piše: Jasna Župan
Odgajana sam u duhu vjere, vjere da postoji On koji nas za sve loše kažnjava, a za dobro ‘garantira’ ‘kraljevstvo nebesko’ kao i to da Ga molitvom prizivamo a neposluhom na neki način udaljavamo od sebe.
Zbog toga je u mojoj obitelji molitva bila pod obavezno… prije jela, prije testa, prije spavanja… bila je oslonac u svemu i izgledala je kao izvor svega što smo imali. Ono što nismo imali, nismo ni smatrali da nam je neophodno…
tekst: Ivica Košak
Hrvatska kulturna zajednica u subotu, 23. travnja 2016. god., s početkom u 17:00 sati, u Rheinstr. 79, 65185 Wiesbaden
( WiF – Wiesbadener internationales Frauen- und Mädchen-Begegnungs- und Beratungs-Zentrum), obilježava Svjetski dan knjige i autorskih prava.
23. travnja svake godine se obilježava kao simboličan datum u svjetskoj književnosti jer su toga datuma 1616. godine umrli Miguel de Cervantes i William Shakespeare. Zamisao tog obilježavanja zasniva se na katalonskom običaju darivanja knjiga i ruža na dan svetog Jurja. Tradicija darivanja knjiga na Jurjevo…
ISELJENIČKE PRIČE …iz naše arhive/03.ožujak 2010.
piše: Emil Cipar
Ovo je priča o Marku. O Marku iz jednog sela s Korduna. Posjetio sam ga ljetos. Poznajem ga od 1992.
Boravio je tada u Rovinju. Potjeraše ga iz njegovog rodnog mjesta u kojem je Marko bio svoj na svome. Bavio se poljoprivredom, ponekad, sezonski radio negdje na građevini. Živjelo se nekako. Marko počeo praviti novu kuću …u staroj postalo tijesno. Žena i troje djece, roditelji i baba. Bilo pretijesno u maloj drvenoj kući, pa se Marko odluči graditi novu u dvorištu. Slabo je to…