Marica Žanetić Malenica
Na dotrajalu čamcu
plovim k bespuću
nekada prije
s mnogima na pramcu
sad sama na krmi
veslam smjerno ka ušću.
Marica Žanetić Malenica: TRAGOM USPOMENA
NEŠTO BOSANSKO U DUŠI
piše: Marica Žanetić Malenica
– Nešto bih te pitao – reče mi kolega Ivan s kojim na brodu, usidrenom ispred Dubrovnika, uživam u pogledu na suton, laganoj večeri i glazbi. On je sudionik, ja tek izvjestiteljica sa stručnog skupa koji se odvija u Cavtatu.
– Samo ti pitaj – kažem sa smiješkom – na meni je hoću li ti odgovoriti.
– Znam da su tvoji s Korčule, ali ja uporno u tvom govoru bezuspješno nastojim čuti taj tako prepoznatljiv bodulski Ili, splitski, ni njega nema.…
KNJIGE KAO BUMERANG
piše: Marica Žanetić Malenica
Stavljam na policu još jednu svoju knjigu, ovoga puta to je putopis iz Australije, čijom sam se objavom darivala za netom proslavljeni rođendan. Poviše nje na gornjoj polici stoje poredane neke od onih koje sam od Njega dobila.
Bilo je to davno, ali i sad se vidim jasno kako držim u ruci njegov dar za rođendan i unaprijed nepogrešivo pogađam što se krije ispod ukrasnog papira. Ne samo po opipu.…
MASLINI
BILO MI JE SUĐENO
piše: Marica Žanetić Malenica
U svijet rada ušla sam kao ekonomistica. A želja mi je bila da uđem kao profesorica jezika i književnosti ili novinarka.
Kažu da novac ne donosi sreću, ali njegov nedostatak u našem obiteljskom budžetu uskratio mi je sreću da studiram ono što volim i za što imam prepoznatljiv unutarnji poriv.
Tako je najbolja maturantica svoje generacije jedne prestižne splitske gimnazije, jedina čiji je maturalni rad bio iz…
PJESNIKINJA
JEDNA BAKA
BUKET CRVENIH RUŽA
ŽENA SVOJIH GODINA
Marica Žanetić Malenica
Nemir mojim tijelom vlada
vjetar mi se sapliće o pete
činilo se nekad nemogućim
da voljet ću jednom i ove
svoje šezdesete.
Želja još ima, nada ih krijepi
vedrinu nosim i drugima nudim
spremna na izazove nove
s osmijehom na licu jutrom
još uvijek se budim.
Nosimo se s godinama
u duši mlada žena
tijelom tek njena sjena
ništa nije isto, stižu me neka
nevesela vremena.…
PRVA I JEDINA LUTKA
piše: Marica Žanetić Malenica
Gledajući u hrpe igračaka, što skupih što onih petparačkih, kojima se u dnevnom boravku i u dječjoj sobi igraju moja unučad, pitam se raduju li se ijednoj od njih, imaju li vremena i prilike izigrati se s njom onako pošteno prije nego što od roditelja iskamče neku drugu ili je dobiju na dar u različitim prigodama.
Pitam se još puno toga dok se pokušavam prisjetiti čime sam se igrala kao dijete?…