događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Mirko Popović
Gleda svoj lik kako nedalekim parkom promiče. Nekome se nasmiješio u mimohodu… koji je zapravo bio mala stanka? Tako bi zaključili oni koji su tu iza njega, ili daleko u njemu glasno koračali; oni koji su prolazili i odlazili… u zagrljaj nesanice… prekriveni plamenim paperjem bezizlaza.
Na njenim smežuranim, promrzlim rukama čitali smo nečiju bešćutnost.
Mirko Popović
Nakon što je Reks bestraga odjurio preko zaleđenog parka starica B. je još samo bila svjesna da je povodac u njenoj ruci postao posve lagan, a već sljedećeg trenutka, našavši se u neobičnom kovitlacu, snagom je inercije, stara, nemoćna i krhka snažno udarila o kestenovo stablo. Izgubivši svijest, izudarana i izgrebana, čak su i mrazni siječanjski okovi izmicali njenim osjetima.…
Mirko Popović
Ni glasom, ni pokretom tijela, ničim nije davala do znanja da me čula kad sam otvaranjem vrata i s pozdravom zakoračio u kupe. Letimični kratki snimci bljeskajući znatiželjom dok sam se smiještao nasuprot nje, govorili su mi da je od mene mlađa nekih četiri, pet godina.
Neočekivano se okrenuvši ipak me počastila grimasom kojom je odaslala neku vrstu pozdrava, ali…
Mirko Popović
Visoko gore iznad prozorâ stanične zgrade, unatoč vrevi i žamoru neprekidne rijeke putnika, dremuckala su dva goluba. Možda su ih uspavljivale kapljice kiše, duge, jesenje kiše koja je monotono kuckala o stakla.
–Haj! …došavši u drugu smjenu uobičajenim pozdravom trznuo me Branko, stari konobar i znanac.…