autor teksta i slike: Ivanka Jularić – Ćulap
Ljeto 1988.
Beba kasni već sedam dana.
Nikud joj se ne žuri, kao da zna da napolju nije sve sjajno i blistavo, kao ona prva svjetlost, kad tek dolaziš na svijet. Ana više ne zna kud bi sa sobom, zbog silne vrućine.
U sobici 4×3,nesnosno je vruće i zagušljivo. Otvori li vrata, neće se moći obraniti od komaraca i noćnih leptira, koje mami svjetlost crno – bijelog televizora.…
Heroji mora, plemeniti ljudi,
Premda su mnogi upravo to pomislili. Vijest je išla od usta do usta ali nitko nije mogao povjerovati. Bila je upravo nevjerojatna, nemoguća.
Moj dom je pod nebom od opala
Rođen je 1929. godine u Splitu. U partizane je otišao nakon pada Italije. Imao je 14 godina i primili su ga kao skojevca. Bio je pripadnik Prve proleterske brigade koja je bila uz Vrhovni štab ( do Drvara 25. svibnja 1944. ) dok Tito nije otišao u Bari, pa na Vis. Tada njegova brigada odlazi prema Srbiji gdje se bori protiv Bugara, četnika i Nijemaca. Sudjelovao je u oslobađanju Beograda.…
Bom dia!, a onda poslije podne Bom tarde!
Vlak tek klizi,
Pitam se ponekada koji bi naziv bio prikladniji za hrabre i odlučne ljude koji se bore, hvataju u koštac sa izazovima odlučnije i prije ostalih? Ako kažem ratnik, taj pojam je često vezan uz vojsku. Borac pak može i ne mora biti vojnik, borci su ljudi koji se bore sa životom uopće, danas pišem o njima.…