Jelena Stanojčić

Jelena Stanojčić
Ako ostanem
Hoću li tamo prestati postojati
Ili će se negdje
Između ovdje i tamo
Isplesti nit od nostalgije i čežnje
Koja će svaki put plaho zatreperiti
Kidana sumnjama
Gdje bi mi bilo bolje?…

više

Jelena Stanojčić
Kako da ti kažem da je ljubav prošla
Zapela u vremenu, ostala u hladu…
Više ništa nije kao što je bilo
Naša dva bitka ne dišu u skladu.

Kako da ti kažem da sam se promijenila
I da je ljubav našla nove pute?
Kako da ti kažem da volim te sve manje
I da se ne ušuškavaš u ljubavi skute.…

više

Jelena Stanojčić
Donedavno su u roditeljskoj kući mirisala jutra
Na tople uštipke i kajmak slasni
Budila me nježnost tvoga glasa, majko
I oči pune ljubavi,  ko jutro rose.

Ponekad si tiho pokucala na vrata moje sobe
Bojažljivo, strepeći da me ne probudiš ako još spavam
Lagano  bi ih otvorila,
A miris kave koju si nosila u šalici…

više

 Jelena Stanojčić
Blaženstvo mira i spokoj u duši
-Ima li ljepše melodije u krugu?
Kad sve je onako kako biti treba
Kad ništa ni približno ne sliči na tugu.

Kad jutro diše u ritmu kiše
A pogled mi je još svilen i snen
Kad prvom kavicom budim maštu
I prvi stih se pojavi u tren.…

više

Jelena Stanojčić
Ono malo što znam o ljubavi
Ne želim da bude zapušteno
Pridružujem se pticama
Onima koje lete, ali ne pjevaju.

Pjevati i nije uvijek lako
Kao što nije lako ni ptica biti
Daješ mi ljubavi da mogu letjeti
Za pjev je potrebno puno više.…

više

Jelena Stanojčić
Slijedila sam svoj put krčeći životne staze.
Roditeljski dom bio je mjesto mira i spokoja.
Za doći tamo nije mi trebao ni  poziv ni poruka  ni njuh.
Išla sam nošena vjetrom ljubavi.
Čekala me majka, raširenih ruku i puna dobrote.
Njoj sam uvijek  bila dobro došla.

Nje više nema.…

više

Jelena Stanojčić
Raduje me što u svome životu
nailazim na ljude i dobrotu.
Oni se tiho i skromno provuku
U moju malu srčanu luku.

Onda ih srce golica i češka
I nevješto im pjeva pjesmu o ljubavi,
Pa ih u sebi danima nosi
O njima govori, njima se ponosi.…

više