Gdje je nestao čovjek, čemu služimo mi jedni drugima?
tekst i fotografija: Antun Lukšić
Čini mi se da živimo u vremenu u kojem je glasnoća zamijenila dubinu, a brzina — prisutnost. Tehnologija je donijela čudesne darove: svjetove u džepu, glas prijatelja s druge strane planete, znanje odmah dostupno.
I upravo u tom paradoksu leži naša svakidašnja tragedija: što smo, usprkos silnim vezama, postali usamljeniji nego ikad. Otuđenost nije samo odsustvo ljudi oko nas; to je odsustvo stvarne izmjene — iskrenog pogleda, razgovora koji traje i mijenja, susreta koji dopusti ranu i radost bez filtriranja.…
Dok su padale prve jesenje kiše
Sve ove godine pisanja, razgovora o autizmu i života s autizmom stvaramo osjećaj da je mit ili predrasuda da se samo negdje drugdje događa uspjeh.
Mogu li perom spojiti južna i sjeverna mora
Restoranu Spalato u Berlinu žurno je potrebno pomoćno osoblje u kuhinji kao i konobar ili konobarica.
Likovno stvaralaštvo afirmirane i suvremene likovne umjetnice, slikarice Anamarije Ćurković Bračanke s zadarskom adresom traži novo razumijevanje stvari, ne izgubljenoga djeteta u njoj, te likovno izražavanje shvaća kao proces i igru boja, škoja, mora, mornara, dodir ruku u molitvi stvaranja njenih Brača i Zadra.
Iserlohn-Subotica/ Naši umjetnici iz Iserloohna, Ankica i Ante Karačić sudjelovali su na sedmodnevnoj likovnnoj koloniji posvećenoj Stipanu Šabiću, slikaru i Pedagogu iz Vojvodine, preminulom 2003. godine.
Putovali smo u posjet tetici Franki u Dadino rodno selo. Vozili smo se starim, poznatim cestama, komentirajući promjene koje su zadesile provinciju zadnjih desetljeća. Stali smo ispred hrđave kapije napuštenog čardaka koji se, poput kostura u kutu učionice biologije, držao u komadu na jedvite jade, drhtureći pred testom vremena.… 
U zadnjih godinu dvije imadoh prilike, potrebe, a u zadnjem slučaju bijah i zamoljen, napisati pismo podrške raznim prijateljima u raznim prigodama.