U Hrvatskoj katoličkoj misiji Berlin prvu svetu pričest su primila 64 prvopričesnika.
tekst i foto: Hrvatski glas Berlin
Berlin/ Šezdeset i četiri dječaka i djevojčice, 64 mala anđela sjedila su u netom prošlu subotu, u prvim redovima crkve St. Sebastiana, sjedištu Hrvatske katoličke misije Berlin i sva je pozornost roditelja, obitelji, svećenika bila posvećena upravo njima. Bila je to, nakon temeljite vjeronaučne pripreme i prve ispovijedi, njihova Prva sveta pričest. Misno slavlje i obred Prve pričesti predvodio jefra Zvonko Tolić i koncelebrirao fra Dejan Međugorac.
Sve je u crkvi svetog Sebastiana to subotnje prijepodne započelo ulaznom pjesmom crkvenog zbora: “Ti dao si nam čvrstu riječ: Daj nam svima Duha svog, ne napuštaj nas nikada: Daj nam svima Duha svog…”
Crkvenim zborom je ravnala Evelin Novak, sopranistica, članica berlinske Državne opere, no ove subote i u ulozi mame prvopričesnika koja je nakon uvodnih riječi svećenika izrekla i dirljive riječi pozdrava u ime roditelje prvopričesnika.
“Dragi prvopričesnici, prije desetak godina, roditelji i kumovi su vas donijeli u crkvu, kako bi primili sakrament krštenja. Bio je to posebno svečan dan, baš poput ovoga. Držeći vas na rukama, obećali su pred Bogom, odgajati vas u vjeri, učiniti sve da vaša bijela haljinica ostane čista i neokaljana, te da u njoj stupite danas pred Isusa i primite Tijelo Kristovo, nastavljajući svoj život još bliže uz Krista, Majku Crkvu i sve ono što nas ona uči. Isus odavno bdije nad vama i prati svaki vaš korak, kao što to dobri otac čini, vodeći svoju djecu putem ljubavi, ispravljajući krive korake, ali ne na grubi način, nego na način da se dijete osjeća sigurno i prije svega voljeno. Djeco, svoga se krštenja ne sjećate ali radost današnjega dana, pamtit ćete zauvijek. Tinjat će u vama kao malo svjetlo koje će vam i u tmini pokazivati pravi put. Dragi roditelji, u današnjem svijetu nije lako biti roditelj. Neka ova svijeća u rukama vaše djece simbolizira putokaz u njihovom i našem kršćanskom životu. Prvopričesnici su željno iščekivali ovaj dan i pripremali se, ispovjedili se i očistili svoja srca za susret s Isusom. Shvatili su to s velikom ozbiljnošću, svjesni važnosti sakramenta koji primaju. I mi kao roditelji, budimo svjesni naše uloge u tome da to svjetlo, taj plamen koji u njima gori, svakim danom postaje sve jači, svjetliji i topliji. Drage bake i djedovi, tete i stričevi, kumovi i svi vi čiji se putevi isprepliću s putevima naše djece, vaša je uloga u odgoju naše djece nezamjenjiva. Ostanite i dalje naše čvrsto i toplo uporište, potpora i oslonac i nama i našoj djeci. Dragi fra Zvonko, dragi fra Dejane, neizmjerno hvala što kroz svoje poslanje jačate nas i našu djecu. Potičete nas biti bolji, te upravljate pravim stazama ljubavi prema Gospodinu. Zbog Vas, naša se djeca, a i svi mi, hranimo istinitim riječima s oltara. Vaša ljubav i strpljivost, kroz poseban i jedinstven način, kakvi ste i sami, Božju riječ približava našoj djeci, tako da zbog nje postaju bolji. Hvala na svakoj molitvi i na primjeru kako se živi u vjeri. Hvala i svima koji su na bilo koji način sudjelovali u pripremi ovog slavlja, posebice našoj dragoj Ivani (Pejičić, op.u.), koja je nesebično, do zadnjeg trena prije poroda, pripremala i vodila našu dječicu do ovog posebnog sakramenta. Hvala dragoj Ani (Brnada, op.u.) koja je sve obaveze preuzela i pripomogla da ovaj dan osvane svečan i radostan. Bog vas sve blagoslovio!”
Pozdrav u ime prvopričesnika izrekli su Tara Nosić, Dario Jažo i Noar-Petar Salahi, u stihovima:
U svitanje novog dana
Došli smo do Tvog oltara
Donijeli smo čiste duše
Dječja srca puna žara
Prvi put ćeš k nama doći
Pod prilikom svetog kruha
Čekamo te i želimo
Donesi nam svoga Duha.
Radost ovog svetog jutra
Nek se nikad ne ugasi
Tvoja ljubav, Tvoja milost
Nek nam dušu uvijek krasi.
Fra Zvonko Tolić je prigodno propovijedao podsjećajući na dar koji imamo u malim anđelima u bijelim haljinicama i na dar koji onih danas primaju u svoj život. “Krist je temelj našeg životo, krist je snaga našega života. Krist je onaj koji i našoj djeci daje da njihov život raste u ljubavi… Stariji smo, često želimo reći i pametniji i ozbiljniji, iskusniji i kao takvi, djeca trebaju od nas učiti ali mi danas okrenimo uloge, učimo se od ove djece radosti života, iskrenosti i jednostavnosti onog što je sveto u nama i u njima. Ne nose oni bez razloga ove bijele haljine, nije hostija bez razloga bijele boje, govori nam o dostojanstvu i čistoći srca i čistoći duše. I ako ima netko tko je poput anđela ovdje među nama danas, i doista dostojan suobličiti se Kristu u svetoj euharistiji sa svim dostojanstvom primiti Boga, sa svim zaslugama promiti Boga, to su ovia naši prvopričesnici, njih 64. Zar nemamo što od njih naučiti? Iskrenost, ljubav, jednostavnost, vjeru, dobrotu, plemenItost.…