BALKANSKI SVATOVI

piše: Emil Cipar
Svega nekoliko dana nas dijeli od dana D, dana pristupa Hrvatske novoj zajednici naroda. U Europsku uniju ući ćemo na velika vrata, svaki grad, svako naše malo misto priprema se na veliko. Knock down je odavno počeo, pa mi dođe kao da ćemo u EU biti lansirani sa nekom letjelicom iz programa Apollo.

Imamo li razloga za toliko slavlje. Sve me to podsjeća kao pripreme za svatove sina jedinca, kada se roditelji često toliko istroše da godinama nakon svatova moraju otplaćivati dugove. Vjenčanica, slikanje, jelo, piće, glazba…

Ako taj brak potraje i bude sretan …ajde još se to može razumjeti, ali događa se često da se brakovi raspadnu već u prvim godinama. Brak propadne, a dugovi ostaju.

Onda se traži druga …bolja prilika. Opet se pravi svadba, ali daleko skromnija, bez bijele vjenčane haljine, bez glazbe…

I tako …što više brakova u životu to skromnija proslava sklapanja.

E sad …nije mi onda jasno zašto Hrvatska pravi toliki cirkus oko ovog novog saveza. Ni njoj on nije prvi, nego treći u stotinjak posljednjih godina. Zbog čega bi ovaj trebao biti bolji od ostalih.

U ovom novom savezu Hrvatska ima loše karte. Iz bivših brakova …sorry …saveza ostale su neke loše navike, ili bolje rečeno: puno loših navika. Neće se to svidjeti sigurno novom partneru.

Kao prvo: gubljenje mnogih privilegija na koje su Hrvati navikli. Živjeti od nerada …recimo, trošiti daleko više od zarađenog, ići u mirovinu sa 40 i manje godina…

Europa mami velikim novcem kojega možemo dobiti, ako ispunimo određene uvjete koje mi ne ispunjavamo.

Hrvatski političari nisu gubitnici u novom savezu. Oni će se već nekako snaći, uhljebit će se negdje u nekoj od brojnih europskih institucija, a osigurat će si i solidnu mirovinu.

Ruža Tomašić, na primjer. Žena koja je još prije kratkog vremena, nazvala EU grobnicom naroda, prodala je svoju ideologiju za Judine škude, pa će ona sada u toj grobnici naroda donositi nove zakone.

Gubitnici su nezaposleni, bolesni, umirovljenici, osobe sa malim plaćama, roditelji čija djeca su na školovanju.

Europa je čvrsto odlučila postati principijelna, pa nam na naše propuste i naše nesnalaženje neće gledati kroz prste.Još su u neugodnom sjećanju svježi primjeri Grčke, Portugala, Španjolske, Italije….

Kako će u EU preživjeti zemlja koja gotovo ništa ne proizvodi, koja je već sada zadužena do grla …teško je predvidjeti, ali ništa dobroga nije za očekivati.

Ipak …priprema se velika proslava …neka se zna za dan kada je Hrvatska ušla u EU.

Bio sam ovih dana u Njemačkoj i na TV gledao neku emisiju u kojoj su novinari pitali slučajne prolaznike na ulici što misle o skorom ulasku Hrvatske u EU.

Bilo je svakakvih odgovora, ali nitko nije oduševljen tom činjenicom. Većinom su upitani pokazali strah od još jedne Grčke, Portugala, Španjolske… U tu grupu su nas svrstali i nikome nije palo na pamet da usporediti nas sa Norveškom, ili Finskom …recimo.

Mi Hrvati volimo slavlja …slavimo i kad treba i kad ne treba. To je ono balkansko u nama i ne možemo se toga tek tako riješiti.

Bojim se da će triježnjenje od opijenosti slavljem doći jako brzo nakon slavlja. Puno će europskih zakona stupiti odjednom na snagu i kad nas jedan od njih zakvači pitat ćemo se …otkud sad to?

Bojim se da ćemo morati poštivati te zakone, jer kako rekoh …EU je postala vrlo principijelna.

Hrvati koji žive u EU, ali izvan granica Republike Hrvatske imaju malo razloga za slavlje. Njima će putovanja biti olakšana, neće biti carinskih kontrola…

Vjerojatno će Josip Perković i ostalo društvo morati biti izručeni Njemačkoj. To su, u Njemačkoj osuđeni zločinci, koji su 80-tih godina prošlog stoljeća ubijali Hrvate u inozemstvu. Dobro ste pročitali. Hrvati su ubijali Hrvate i hrvatska država ih je štitila. Sad bi pravda …a duga joj je ruka …trebala doći na svoje.

Bilo kako bilo stvari stoje tako da ne znamo što nas očekuje, ali znamo da to treba proslavit, a znamo i kako to treba proslaviti.

Tko će platiti račun …pa daj …nećemo sad o tome. Račun će ionako doći nekoliko dana kasnije na naplatu, a dotada:

Živjeli mladenci!