Slavica Sarkotić
Mahni mi iz rukava vjetra
Iz ptičjeg pera mi mahni
Mahni mi iz oblaka
I iz vlaka koji lebdi
Nad prugom
Mahni mi, mama
Mahni mi iz grana
Ruže koja obrasta zidove
Iz plavog vrta mi mahni
I kroz mnoštvo
Neka se probije
Tvoja ruka, mama
Mahni mi
Kroz oko najmanje zvijezde
S neba od opala
Niz slap od
Vilinskih kosa
Mahni mi, mama
Mahni mi kroz prosinac
Hladni
Kroz note uspavanke
Mi mahni
I kroz pjev sirena
Morskih
Mahni mi, mama
Mahni mi kad
Proljetne bujice
Preplave i ožive zemlju
Kroz dugu šarenu i vječnu
Mahni mi
Moj anđele
Mahni mi, voljena majko moja!
4. prosinca 2014.
Slavica, nisam još izgubio mamu ali sam, nije tako davno, bar za mene, izgubio tatu.
Možda samo onaj kome je takva rana svježa shvaća svu ljepotu i dubinu tuge ove pjesme.