Iz naše arhive/ objavljeno 30.05.2016.
Slavica Sarkotić
Naša djeca u zemljama dalekim
Naša djeca po Baltimorima
Houstonima, u Hamburgu
I u Berlinu
Odvojena od nas širokim cestama
I nepreglednim šumama
Pa stalno gledamo u daljinu, u daljinu
Naša djeca u Kaliforniji
U Sidneyu i po izraelskim kibucima
I u daleku Visconsinu
Pa se ljeti radujemo unucima
A utjehe nema ni u radu
Ni u vinu
Naša djeca na školovanju
Na specijalizaciji ili na radu
Pa nježnosti koje pripadaju njima
Darujemo ružama
Pletivu ili vinogradu
Naša voljena djeca tamo daleko
Pametna, vrijedna i uspješna
Više ili manje
Počinju život odnova
Dok mi postajemo umorni
I polako odustajemo od svojih snova
Dok naša djeca u daljini
Vode svoje bitke i stvaraju karijere
Mi s vremena na vrijeme
Kontroliramo zdravlje
Vadimo nalaze
Preskačući vremenske barijere
Ali u ljeto, u ljeto će biti slavlje
I dok nam unuci tuđe jezike uče
Mi se molimo za njih
Starimo, čekamo
I čuvamo sebe i kuće
Postovani i dragi svi! Ne mogu vam reci koliko sam zahvalna i dirnuta vasim dobronamjernim komentarima na ovu moju pjesmu. Trenutno se nalazim u Australiji s kceri, u Melbourneu, u posjetu kod rodbine po maminoj strani. Ovdje sam prvi put, moja djeca vec su bila u posjetu, a i mama je bila jednom posjetiti svoje sestre i oca koji su zivjeli ovdje. Ona je s majkom, mojom bakom ostala u domovini i tamo zasnovala obitelj. Moj sin zivi u Berlinu i sva je sreca sto je Berlin na samo sat vremena udaljenosti od Zagreba tako da se cesto mozemo vidjeti.… Read more »
Vratite se vratite laste,
na naša polja,šume i gore.
Vratite se na naše plavo more.
koje Vas već odavno tihim glasom zove.
Vratite se vratite laste,
tamo gdi su vaši,
korjeni bili.
Tamno gdi su,
Vaše bake i djedovi,
plodne njive orali.
Tamo gdi Vas još svi poznaju,
kad ste maleni bili.
Kada još niste znali,
hoćete li postati laste,
leteći po dalekom svijetu,
ili tek maleni leptirići u svom zavičaju.
Da pjesma si i dalje nastavlja i hvala Vam gospođo Slavica Sarkotić,- za ove prve lepršave stihove.
“…nježnosti koje pripadaju njima Darujemo ružama Pletivu ili vinogradU” Nije ovo, gospođo Sarkotić, najbolji dio ovog pjesničkog djela. Ovo su samo tri stiha koji su se, pročitavši pjesmu, zbog nečega nejasnog ostali ponavljati u meni. Ne znam kad sam i jesam li ikada pročitao bolju pjesmu iz kategorije socijalnih. Nažalost, nas ovdje u jedne vrste kamenom dobu ubija, troši, razara nedostatna angažiranost na polju koje ne bi ni niklo u našem i paklu naše djece da smo imali odgovorne, savjesne, normalne ljude na čelu tzv. država. Moj naklon Pjesnikinjo za ovo djelo. Mojih 777 puta bravo upućujem Vašoj bogatoj pjesničkoj… Read more »
Poštovana, toliko dirljivo, istinito, na žalost nema promjena, nastavlja se, do kada?? Pozdrav, Slavica Ivančan