Armin Pohara
Kada stigne vjest
da je otišao drug
nemoj da zatvaraš oči
drži ih neko vrijeme otvorene kao prozore …
Pusti svjetlost da se sa mrakom miluje
I nađi put …
tajni prolaz kroz potrošene albume vremena …
ili bar malu stazu nađi
kao onu kroz ritove mladosti …
da još jednom …zajedno
u trenu
vidite
kako se barske vile
kroz
vrijeme
u stare pjesme zauvijek skrivaju,
ti i tvoj drug.
Kad stigne vjest
da je otišao drug
onim starim kolosjekom
I drvenim mostom prema Brodovima
ne daj kurvi tuge ni pišljive banke …
ako možeš …
Tuga je loše maskirani strah
zbunjenih
na prokisloj stanici života zaposlena
I sa tvojim drugom
ona se ne pozna …
Ona pozna samo tebe
I tvoje nezapakovane kofere …
Kada stigne vjest
da je otišao drug
ti samo budi jak
I ne zatvaraj oći….
Ako možeš…
da, ako možeš….Al’ ta kurva Tuga moćna je, nezajažljiva, proždire polako, raste hraneći se tvojim bolom ako je drug drug, prijatelj, prijateljica, majka, žena, baka, dio života tvog….Ako je sve to, kurva Tuga je golemija, moćnija, nezajažljivija i zatvara ti oči. A ti ih pokušavaš održati otvorenima. Ako možeš……A moraš ako ne želiš da te proždre …