Sretan Božić i porođenje Isusovo, svim suradnicima, čitateljima i prijateljima želi uredništvo Hrvatskoga glasa Berlin
Iliustracija: Alfred Matijašević
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
tekst: Eleonora Rozalija Vrček
Moj zaručnik i ja
Josip sporo vodi blago i milo magare na kojem sjedim, kamenom cestom pazeći ga svake neravnine.
Ljuljam se lagano uspavljujući nemir. Još dan putovanja.
Zabrinutost se ogledava u Josipovim rukama kojima nosi dragocjeni teret svojeg života na ležaj, dodaje vrč vode. Ognjište …
Berlin/ Misa polnoćka na hrvatskom jeziku je ove godine u crkvi svetog Bonifacija na Mehringdammu, u četvrti Kreuzberg u 18 sati, slavit će je vjernici s papinskim nuncijem Nikolom Eterovićem, potom u 18 i 30 i 23 sata u crkvi svetog Sebastiana, u četvrti Wedding.
Na prvi dan Božića i na Svetog Stjepana misna slavlja na hrvatskom jeziku su kao i svake nedjelje, u tri crkve, o čemu se detalji mogu pronaći i na stranicima Hrvatske katoličke misije Berlin.…
tekst i izvedba: Iva Nakić i Patricija Jerat
foto: Sonja Breljak
“Kakvi su naši predblagdanski običaji, što se kuha u jednom berlinskom domaćinstvu koje svoje porijeklo vuče iz Hercegovine, a što u drugom koje je dalmatinskih korijena”, otkrile su Iva Nakić i Patricija Jerat u “telefonskom razgovoru” kojeg su učenice napisale na satu Hrvatske nastave a izvele kao igrokaz na nedavnoj Božićnoj priredbi Hrvatske nastave Berlin.
Patricija: Ej, bok Ive, ovdje ti je Patricija!
Iva: Bok, Patricija, kako si?
Patricija: Dobro, a ti?
Iva: Dobro sam, ali cili stan se čuje na kiseli kupus, mater kuva sarmu.
Patricija: Zašto već kuha sarmu?
Sutra je Božić, a gdje smo mi?
Iz naše arhive/ objavljeno 24.12.2015.
Piše: Ivica Vlašić
Faljen Isus i Marija…! Kucilo se, macilo se, telilo se, ždribilo se, plodilo se, rodilo se… sve vam zdravo i čestito bilo, pilići pod plast, a kobo na hrast… pi pi pi pi piiii… Čestit Vam Badnjak, na Adama i Evu! I na dobro vam doš’o Božić, Isusovo porođenje… – tako bi kazivali mladi čestitari ‘položajci’ nekoć u cik zore na Badnjak, prema običajima u većini slavonskih sela…
Sjećam se živo topline i radosti blagdana dok sam još kao dječak zajedno s ocem, koji bi u dubokom džepu jankela nosio i čokanjčić medene rakije za nazdravit’ išao u čestitare na Badnje jutro, najprije kod krštenog mi kuma, kod rodbine, prijatelja i susjeda… a potom prteći dubok snijeg, stazom do crkve vidjet jaslice u kojima će se za nekoliko sati roditi mali Isus……
piše: Branislav Antov Mikulić
Upoznao sam je na poslu, novom poslu, u Irskoj. Istina, ne odmah po svom dolasku, ne tih prvih mjeseci, tek nešto kasnije. I na pomalo neobičan način.
Jedno popodne, kasno popodne kada su gotovo svi zaposleni bili otišli kućama, neko pokuca na vrata moga ureda. Trenutak potom kročila je u sobu, s osmijehom i nekom neobičnom vedrinom. Uđe, pozdravi me na holandskom jeziku, što me pomalo iznenadi. Prijatno, dakako. Već više mjeseci, sve vrijeme otkako sam…
Hrvatska je u nedjelju na 7. predsjedničkim izborima glasala za Zorana Milanovića (29,56 posto) i Kolindu Grabar Kitarović (26,65 posto) koji će ući u drugi krug, 5. siječnja. Pokazuju to rezultati nakon obrađenih 99,94 posto biračkih mjesta.
Na trećem mjestu je Miroslav Škoro s 24,43 posto. Na četvrtom mjestu našao se Mislav Kolakušić s 5,87 posto, potom Dario Juričan s 4,61 posto, Darija Orešković 2,89 posto, Ivan Pernar s 2,31, Katarina Peović s 1,12, Dejan Kovač s 0,95, Anto Đapić s 0,91 i Nedjeljko Babić s o,15 posto.…
piše: Martina Budimir
Božić je pred vratima. Stižu nam dragi ljudi koji su do nedavno živjeli tu, pored nas. Neki ni ne dolaze. Ne mogu dobiti godišnji.
Božić je, između ostaloga, i vrijeme darivanja. Pomalo posramljena primam darove nećakinja koje su nakon srednje škole odselile u Njemačku. Darujem im puno skromnije darove, uz malo srama, tuge i pitanja nije li glupo darovati im sitnicu, a one svake godine donose sve izdašnije darove.…
piše: Bosiljka Schedlich
Berlin sam brzo upoznavala. Svaka dva tri mjeseca selila sam se iz jednog dijela grada u drugi. U dva sam Telefunkeova doma stanovala dok sam radila kod Telefunkena, a kad sam kao tumačica radila za firmu Siemens stanovala sam u njihovim domovima.
Moj posljednji, osmi gastarbajterski dom, bio je Telefunkeov. Bila je to lijepa secesionistička zgrada na uglu Wielandstraße i Mommsenstraße, usred građanskog Charlottenburga. Tu sam bila upraviteljica.
U jesen 1971. ženama sam obično oko 16 sati dijelila poštu i nakon toga bih se ponovo zadubila u referat za studij. Jednoga dana me iznenada trgnulo zvono s ulaza u zgradu. Otvorila sam teška, drvena vrata i s nevjericom ugledala moju majku.
Stajala je s torbom u ruci, licem okrenuta prema automobilu, iz …