događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marija Kukić
Ja sam stalna lektorica Hrvatskoga glasa Berlin. Čitajući tekstove suradnika i čitatelja, uočila sam da se vrlo često griješi u pisanju futura I.
Futur I. ili futur prvi (lat. futurus = budući) glagolsko je vrijeme koje kazuje radnju, stanje ili zbivanje koji će se tek dogoditi.
To je SLOŽENO glagolsko vrijeme jer se tvori od dvije riječi;…
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Kad ništa ne pomaže samo glazba obriše suze i ohrabri srce...tim riječima u kojima je puno istine, zaključila je Eva Krichmayer -Bilić svoje predavanje održano u večernjim satima netom prošlog petka u dvorani Hrvatske katoličke misije Berlin.
Gošću iz Zagreba je na početku pozdravio župnik fra Frano Čugura a par riječi je izrekla i časna sestra Anica Marija Cvitković koja se na svoj poziv posvećen vjeri zaputila upravo iz Berlina gdje je odrasla i školovana kao dijete gastarbajtera.…
piše: Slavica Jurčić
Staričine ruke bile su modre, tijelo nemoćno, a ipak je imala toliko snage da kćerki ispriča svoju priču.
„Znaš, draga moja Marina, sada ti moram priznati nešto. Ti imaš i brata i sestru“, šaptala je majka svojoj kćeri koja nije mogla tim riječima povjerovati.
„Moja sestra je bila siromašna, a ja sam bila sama i mogla sam te othraniti pa je ona tebe dala meni. …
piše: Igor Matijašić
Taman kad sam se spremao napisati tekst o školskim uniformama koje polako ulaze u živote pojedinih učenika i koje bi ponovno trebale učiniti sve đake jednakim, kao naručene su mi pristigle rečenice moje prijateljice i kolegice Zrinke Ivanišević, učiteljice u jednoj osnovnoj školi. …
Komentar na tekst “Odlazi moj narod”
Dragica/03.11.2016./ Slažem se sa svakom vašom riječi poštovani Josipe. Nisam pesimista ali ova zemlja je na koljenima a ljudi koji u njoj žive vape za pravednijim sustavom koji će, upravo cijeniti rad i adekvatno ga platiti, a poslije toga osigurati i dostojanstven život svojim gradjanima, kako mladima tako i umirovljenicima koji žive na rubu egzistencije.
I sama sam radila nebrojene prekovremene, nedjelje i državne praznike u privatnom sektoru za koje nikada nisam dobila novčanu…
piše: Nataša Pecić Janković
Jutarnja kava uz zvuk zvona i divan pogled na arhipelag oko Rijeke. Čak se i Zavižan vidi jer je kristalno bistro. Prekrasan i prohladan jesenji dan, meni savršen. Napokon sam se ugnijezdila u novome stanu. No, misli i dalje putuju u moj rodni grad. Da li bih bila sretnija u njemu da sam našla sve što ovdje imam? To pitanje će me proganjati vječno.
piše: Slavica Jurčić
“Kuda?“ upita otac Šimuna. „U Ameriku”, odgovara Šimun tiho ocu očekujući njegovu reakciju.
Otac šuti i misli u sebi: „Što taj mladić misli da je tamo raj? I ovako nas je previše.“ Šimun je imao dvanaestero braće i sestara, a kuća puna čeljadi iscrpila je njegovog oca.
Zna Šimun da je potreban roditeljima jer je najstariji. Osjeća da ga obitelj sputava, a njegove ambicije nisu sirotinja nego bijeli svijet.…
Kada pla
Samostojeća kuća nedaleko Velike Gorice, sa stambenim dijelom ukupne površine 51,64 m2 .
nigdje nikog, nikog nema