događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
tekst: Marija Kukić
foto: arhiva Hrvatskoga glasa Berlin
Sigurno je svima poznat onaj čudesni osjećaj iščekivanja kada znaš da će ti netko doći, ali ne znaš kada.
„Doći ću! Sigurno ću doći. Sve ovisi o ujaku i o tome kada će nas pustiti da idemo.“
Ujak! Sigurno će ih zadržati što duže bude mogao jer i on ih vrlo rijetko viđa. Eto, tako nekako, za vrijeme njihovog godišnjeg odmora na Jadranu. Cijelo prijepodne i dio…
piše: Marko Jareb
Siniša Špaleta je bio časnik u Barunslavskoj vojsci, ili možda dočasnik, nije posve sigurno, samo je sigurno da je bio u kopnenoj vojsci. Rođen je u Britvaniji i po narodnosti je bio britvanski Stolik. Nakon umirovljenja ostao je živjeti u Mandacu. Žena mu je s Trivika, otoka u kovanskom arhipelagu. Dok još nije išao u mirovinu dolazio je na Trivik uglavnom ljeti na godišnji odmor kod ženine rodbine.
Čovjek je bio malo debeljuškast, ne puno visok, jakog vrata,…
tekst: Jadran Šantić Šangarelo
Puno nji će reć on je stari čovik pa ga svaka stvar smeta ma je šipak, poznajen ja regimentu stari i stariji o mene koji se ne ošervaju na ono ča mene pritišče i muči.
Evo u ovu lipu i najlipju našu jemamo dušmane ma sad iznutra koji i ne spavaju vengo stalno smišjaju kako lipu našu vratit u doba crnila, ustašije i jubitejstva dr. Ante i crni stranic povijesti koje je on ispisa sa pjačkon ubojstviman i prodajom majke zemlje a bome su pridonili i oni čiji potomci i daje streme njegovoj pulitici.…
piše: Stjepan Poljaković
Svako mjesto ima nešto ili nekoga: građevinu, poznatog stanovnika iz prošlosti ili običaj po kojem se razlikuje od susjednih.
Svi mi imamo nekoga koji nam je uzor, u kojega možemo uprijeti prstom i reći: „Ovo je pravi…“ u mome primjeru Pekmezar, čovjek koji me je učio povijesti Podvinja i živi na jednom od glavnih podvinjskih šorova, Kerdeni.
Iz naše arhive/ objavljeno 25.08.2013.
foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
Izdaleka moj korijen prenijeli ljudi. Topla me, nova, drukčija zemlja pokrila. Od zime sačuvala. Vrijedna me ruka okopavala, plijevila, zalijevala, tješila, njegovala.
Bijah bolesna od tuge i sjećanja. O kako mi nedostaje moje, daleko …čeznem, patim. Al´ ne dam se!…
Oproštaj veleposlanika Ranka Vilovića od kolega diplomata
tekst: Aleksandra Brnetić
foto: Ivo Cenkovčan
Zadnja dva oproštaja veleposlanika Ranka Vilovića od Berlina zbila su se u zgradi veleposlanstva u Tiergartenu.
O prvom, za predstavnike berlinskih hrvatskih udruga, već smo izvijestili, a na drugom je prije tjedan dana okupio svoje kolege diplomate i njemačke visoke državne dužnosnike, njih 24 od 40 koliko ih je pozvao.
Vidno opušteni Vilović već je na samome početku govora dobrano nasmijao sve okupljene kad im je rekao da mu jedno oko plače, a drugo se smije:
U našem poslu koji je u stvari čisto obrtnički, a nimalo umjetnički, mi steknemo toliko prijatelja i prijateljica, mi susretnemo toliko kolegica i kolega, ali i ljudi koje – i tu je malo zastao – odmah zaboravimo.…
piše: Marija Juračić
Već se neko vrijeme na televiziji vrti reklama u kojoj se nesretna, radom i djecom premorena žena, uzimanjem samo jedne pilule pretvara u sretnu i zadovoljnu ženu, majku, kraljicu. Ne, nemojte krivo shvatiti. Poslovi nisu nestali. Oni su još tu. Možda su se i povećali, ali sada ih ona, zahvaljujući piluli, lako obavlja. Čak se stigne i igrati s vlastitom djecom!
Ali to nije sve. Pilulu uzima i njezin suprug pa se i on veselo pridružuje obiteljskom udarništvu. Sada na scenu stupa…
piše: Marija Kukić, lektorica Hrvatskoga glasa Berlin
U ovo naše čudnovato doba postala je moda mijenjati nazive ulicama, trgovima … i svemu što, prema mišljenju ‘stručnjaka’ koji sve znaju, ne odgovara nekima iz vlasti. Tako se prelijepi zagrebački trg nazivao Trg maršala Tita, a sada ima novi naziv – Trg Republike Hrvatske.
U imenima trgova i ulica prva riječ piše se velikim početnim slovom, ostale malim, osim ako se u nazivu ne nalazi vlastito ime. Riječ maršal piše se malim slovom isto kao što bismo pisali riječ ban…