Iz naše arhive/ objavljeno 10.05.2017.
„Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah?“ (Siniša Glavašević: Priča o gradu 1991.)
Ana Smolković, studentica strojarstva, 22 godine, sudionica Susreta hrvatske katoličke mladeži u Vukovaru 2017.
Kako će mi objasniti odluku jednog 25 godišnjeg Jean-Michel Nicoliera, koji je napustio svoju obitelj, svoj dom, svoj život, da bi kao francuski dragovoljac došao u Domovinski rat, „Jer (je) misli(o) da im treba pomoći“ i koji je do kraja ostao u Vukovaru, gdje je i pao, bez obzira na mogućnost povratka u Francusku, jer je „to (bio njegov) izbor, i u dobru i u zlu.“. On se nije odreknuo sebe i svojih vrlina – ni kada je strah bio najveći.…
o daj mi bože zefir sluha
Kenija/ Kada sam konačno svoj 40-godišnji terenac kojeg već godinama vozim bez kočnica, s napuklom šoferšajbom i bez retrovizora uspio zamijeniti mlađim polovnim terencem, već nakon par dana imao sam nezgodu na blatnim putevima koji jedino postoje ovdje oko mene.
Šušti li šušti
To su oni koje bi rado svaki grad imao. Ne jednog, stotine takvih svoje bi gradove sobom obogatili. Oni koji svoje gradove napamet znaju, naizust kazuju jer su ih od djetinjstva pamtili.
Sve manje je danas ljudi