događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Komentar na tekst “PILULA”
Mirko Popović/05.09.2017./ Ovo je za čistu peticu! Progovara čovjek. Radi ljudskih prava. Koja uglavnom nikada nije ostvario. Nadati se da će nekome, tko izmišlja prava, jednom, neka pilula pomoći da pogleda svijet iz drugog ugla. I bude svjestan svojih grijeha i nepravde koju zbog tih grijeha ne trpi vinovnik, već naivan, nedužan narod. Možda da percepcija dobaci i do Njenog veličanstva neodgovornosti-nebrige… To opet zavisi od doziranja navedenog medikamenta.…
Hrvatska katolička misija Augsburg
Iz drugih medija/ Mojahrvatska.vecernji.hr
piše: Adolf Polegubić
Hrvatska katolička misija Augsburg djeluje u sklopu Biskupije Augsburg u Bavarskom pastoralnom području, a službeno je osnovana 1. svibnja 1970. godine. Broji oko pet tisuća vjernika.
Ona je mjesto vjerskog, kulturnog i nacionalnog okupljanja Hrvata na tom području. Prije njezina osnutka jednom mjesečno svećenik iz Münchena ovdje je slavio misu na hrvatskom jeziku.…
tekst: Marija Kukić
foto: arhiva Hrvatskoga glasa Berlin
Sigurno je svima poznat onaj čudesni osjećaj iščekivanja kada znaš da će ti netko doći, ali ne znaš kada.
„Doći ću! Sigurno ću doći. Sve ovisi o ujaku i o tome kada će nas pustiti da idemo.“
Ujak! Sigurno će ih zadržati što duže bude mogao jer i on ih vrlo rijetko viđa. Eto, tako nekako, za vrijeme njihovog godišnjeg odmora na Jadranu. Cijelo prijepodne i dio…
piše: Marko Jareb
Siniša Špaleta je bio časnik u Barunslavskoj vojsci, ili možda dočasnik, nije posve sigurno, samo je sigurno da je bio u kopnenoj vojsci. Rođen je u Britvaniji i po narodnosti je bio britvanski Stolik. Nakon umirovljenja ostao je živjeti u Mandacu. Žena mu je s Trivika, otoka u kovanskom arhipelagu. Dok još nije išao u mirovinu dolazio je na Trivik uglavnom ljeti na godišnji odmor kod ženine rodbine.
Čovjek je bio malo debeljuškast, ne puno visok, jakog vrata,…
tekst: Jadran Šantić Šangarelo
Puno nji će reć on je stari čovik pa ga svaka stvar smeta ma je šipak, poznajen ja regimentu stari i stariji o mene koji se ne ošervaju na ono ča mene pritišče i muči.
Evo u ovu lipu i najlipju našu jemamo dušmane ma sad iznutra koji i ne spavaju vengo stalno smišjaju kako lipu našu vratit u doba crnila, ustašije i jubitejstva dr. Ante i crni stranic povijesti koje je on ispisa sa pjačkon ubojstviman i prodajom majke zemlje a bome su pridonili i oni čiji potomci i daje streme njegovoj pulitici.…
piše: Stjepan Poljaković
Svako mjesto ima nešto ili nekoga: građevinu, poznatog stanovnika iz prošlosti ili običaj po kojem se razlikuje od susjednih.
Svi mi imamo nekoga koji nam je uzor, u kojega možemo uprijeti prstom i reći: „Ovo je pravi…“ u mome primjeru Pekmezar, čovjek koji me je učio povijesti Podvinja i živi na jednom od glavnih podvinjskih šorova, Kerdeni.
Iz naše arhive/ objavljeno 25.08.2013.
foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
Izdaleka moj korijen prenijeli ljudi. Topla me, nova, drukčija zemlja pokrila. Od zime sačuvala. Vrijedna me ruka okopavala, plijevila, zalijevala, tješila, njegovala.
Bijah bolesna od tuge i sjećanja. O kako mi nedostaje moje, daleko …čeznem, patim. Al´ ne dam se!…