piše: Filip Ćorlukić…Iz knjige “Moje sjećanje na minulo stoljeće”
Kiše, insekti, zmije
Monsunske su kiše bile sve češće i dugotrajnije. Jednom tijekom deset dana uopće nismo išli na radilište. Svi su se snalazili kako su znali, a ja sam uglavnom čitao i pisao. Monsunske su kiše ne samo dugotrajne, nego i obilne, izgleda da se kiša ne spušta u kapljicama, nego u mlazovima. Tamni oblaci su vrlo nisko, munje se iz njih ne udaraju u “cik-cak” liniji, nego kao ravni debeli sjajni kolci koji se uz zaglušnu tutnjavu zabijaju u zemlju.…
Hvar/ Reski… nekako otužni a ipak umirujući zvuk zvona… iz daljine dopire prugušena, ujednačena, molitva Benediktinki. Pogled mi luta po njegovanom vrtu, cvijeću, lozi i otežalim grozdovima što vise s nje, nizovima prozora skritih bijelim škurama, branama od ljetne žege. Okolo zidovi što uz crkvicu, muzej i stambene dijelove u ovoj zadužbini Hanibala Lucića, dijele unutarnji, mirni svijet i stoljećima uhodani samostanski životni ritam od onog vanjskog, mondenog, turističkog, bučnog. Čudan kontrast. Nestvaran.…