događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Na početku 2017. godine
piše: Dražen Radman
Minuli su prvi novogodišnji dani. Izmijenile su se prigodne čestitke u kojima smo jedni drugima, uobičajeno, poželjeli puno mira, uspjeha, sreće i zdravlja. Naravno, bilo je tu i srdačnih želja da ne ostanemo bez ponešto ljubavi i para.
No, početak godine je, evo, i dobra prigoda za ispričati istinitu priču o čovjeku kojemu je mladenački san postao uzbudljiva i nevjerovatna stvarnost.…
piše: Marija Juračić
Ovoga puta moj se zet duboko zamislio. Nije on pobornik teorija zavjere, ali nije ni toliko nerazuman da ne bi prihvatio prave, neoborive argumente. Poslušajte pa zaključite sami.
Kada se dogodilo prvi put, nisam shvatila o čemu se radi. Imam perilicu rublja sa sušilicom ili kako mi Hrvati volimo reći – vešmašinu. Imala je garanciju na tri godine. Točno po isteku garancije, prokleti stroj je riknuo.…
piše: Dijana Jelčić Starčević
„Radius Alepha je bio neka dva ili tri centimetra, ali kosmički prostor je bio tu u nesmanjenoj veličini. Svaka stvar (recimo, Mjesec, ogledalo) bila je beskonačno mnogo stvari jer sam je ja jasno vidio iz svih točaka u svemiru. Vidio sam prostrano more, vidio sam zoru i sumrak, vidio sam ljudsko mnoštvo Amerike, vidio sam prosrebrenu paukovu mrežu u središtu jedne crne piramide, vidio sam oronuli labirint (u Londonu),….“
Svaki jezik tvori spisak simbola; da bi se njima baratalo, sugovornici moraju imati zajedničku prošlost. Kako da drugima prenesem beskonačni Aleph što ga moje bojažljivo sjećanje tek ovlaš zahvaća? U sličnoj nevolji, mistici su se utjecali mnogobrojnim znamenjima; da označi božanstvo, jedan Perzijanac govori o ptici koja je, na neki način, sve ptice; Alanus al Insulis, o kugli kojoj je središte posvuda a obodnice nigdje; Ezekijel, o anđelu s četiri lica, koji se istodobno obraća i Istoku i Zapadu, Sjeveru i Jugu. (Ne navodim uzalud ove nepojmljive analogije; one se, donekle, dotiču Alepha), Jorge Luis Borges.…
Iz naše arhive/ objavljeno 23.12.2014.
Koja je to sreća kad nam stigne pismo od našeg poljskog prijatelja koji je studirao i diplomirao kroatistiku, boravio u Berlinu, Zagrebu …ljetovao na Jadranu, upoznao, naučio, zavolio jezik, običaje, navike, mentalitet …zemlju, ljude. A i naš Hrvatski glas Berlin na kojemu ima i svoju rubriku naslova “Moja Hrvatska”. Sad nam se pismom javlja iz Varšave…
tekst i foto: Daniel Ligeska
Dragi prijatelji Hrvatskog Glasa, prigodom Božića i Nove godine želim vam radost u srcu i puno uspjeha.
Javljam vam se ovaj put iz Varšave, gdje sam se preselio prošlu godinu.
Pokazalo se da i ovdje ima puno Hrvata, nekoliko hrvatskih restorana a čak i na poslu koristim hrvatski jezik. Tako da moja veza s Hrvatskom traje sretno i nije se završila nakon obrane diplomskog rada.…
Slavica Sarkotić
Bijaše jedno zrcalo, u njemu orhideja
Tek zaostala slika, misao korifeja
Prozor u život, nečija blaga ruka
Miris borovih grana, božićna jabuka
A iza zavjesa Arkadija, raspršena iluzija
Zelena Toskana, sunčana Andaluzija
U živicama ružmarina gnijezda ideja
Okruglo Sunce, voda i polja azaleja…
piše: Igor Matijašić
Nova godina 2017. nije dobro počela za one koji bi, barem svi tako ističu, trebali biti budućnost Hrvatske.
Riječ je, naravno, o studentima koje je početkom mjeseca dočekao popriličan šok – umjesto slatke čestitke pristiglo je priopćenje prema kojem će od 1. siječnja moći godišnje neoporezivo zaraditi tek 15 tisuća kuna (dosad je ta granica bila 50 000 kn).
Nakon što prijeđu magičnu granicu, država će im svaku sljedeću …
Bračni par iz Hrvatske želi unajmiti dvosoban stan u Berlinu.
Spavaj između mene i sebe
“Možda bi i ti tako da si na njegovom mjestu…Kao da bi ti drugačije…..Nemaš tu priliku pa nemoj ni suditi.”