piše: Ognjenka Kalajdžić
”Da li se sjećam? Bila je jedna kutija – soba, i po njoj išlo napaćeno mršavo lice, noge u papučama, izblijedjele dimije i blag predan pogled. Majka! Od zida do zida, od vrata do peći, od ručka do večere, od jeseni do proleća, u zidovima, među četiri zida, uzidan, tekao je nelijep ženski život.” (Zijo Dizdarević)
…
Eto takav je bio život i moje majke…







