ĆAĆA

piše: Bosiljka Schedlich
foto: privatni album autorice

Godine 1973. u berlinskom Zemaljskom sudu položila sam zakletvu za sudsku tumačicu. Od tada sam studirala i prevodila – usmeno na sudu, na policiji i na kongresima, a kod kuće – službene i privatne dokumente, optužnice, presude, izvode iz matičnih knjiga, svjedodžbe.

Tako je bilo i 1981., kada mi je u posjet stigao otac, kojeg sam još uvijek zvala ćaća, kojeg sam nastavila zvati ćaća i kad me kao dijete sa sela doveo u grad.

Bilo mu je drago kad bi poneki od mojih mušterija prihvatio ponudu i sjeo k njemu za stol u kuhinji, na cigaretu i kavu. Zanimalo ga je odakle je, kada i zašto je došao, da li je sagradio kuću kod kuće i kada će se vratiti. Bilo je to kao u Kaštel Sućurcu, gdje je s penzionerima na klupi uz more razglabao pitanja života i politike.…

više

SOBA S POGLEDOM NA MORE

Dragan Gortan

U svom srcu smjestih te u sobi
U sobi maloj što na more gleda
Davno još, u mladenačkoj dobi
Nezrela ljubav ključ ti sobe preda

Vjeruj mi, obožavao sam tu sobu
Kao naše mjesto tajnovito i sveto
Znajući, neovisno o godišnjem dobu…

više

IZGUBLJENA VJERODOSTOJNOST

piše: Dragica Trumbetaš

U tom sveopćem kaosu u vijestima o novopozitivnim od korone, dogodila se i jedna dobra stvar.

Najprije je objavljena vijest da je od korone umrla muška osoba stara 85 godina a potom je vijest nestala.

Kasnije je Stožer dao objašnjene da je stvarno čovjek umro, da je imao koronu ali se ne može reći da je umro od korone.…

više

TRENUTAK

Ivan Babić

Koliko vrijedi ovaj trenutak
Vremenski vrutak i sjena mjene
Što tone brzo kao oblutak
Uz par mjehura i malo pjene

Možeš li vidjet koliko vrijedi
Nešto što blijedi još prije zore
I nikad ne znaš što zatim slijedi…

više

TRAG HRVATSKE KULTURE U NJEMAČKOJ

Spomen ploča za Matiju Vlačića Ilirika u Wittenbergu

tekst: Ivica Košak

foto:  RBW (Screenshot)

Wittenberg,/26. lipnja 2020. godine./ Dr. Richard Thomas, ispred Rotarycluba Wittenberg, predstavio je spomen ploču za Matiju Vlačića Ilirika  u Lutherovom gradu.

Spomen ploče predstavljaju sjećanje na istaknute građane ili goste grada na fasadama njihovih domova, mjesta rada ili četvrti, a ima dugu tradiciju u Wittenbergu. Prva takva ploča postavljena je još 1845. godine. Lokalni Rotary Club obvezao se na ovaj zadatak od sredine 1990-ih.…

više

NEVJEROJATNA PRIČA JUTTE MELCHER-ANDRIĆ

IZ NAŠE ARHIVE ...objavljeno 12.07.2010.

ROBERT MIETT  JE MOJ SIN -BRANKO ANDRIĆ!

piše: Sonja Breljak

fr110710eurjutta-melcher-andric1-Kopie-200x300Berlin/ Uistinu, graniči s  fantastikom životna priča  sedamdesetijednogodišnje Jutte Melcher- Andrić. Ispripovjedala nam ju je kroz  suze i smijeh, na hrvatskom i njemačkom jeziku, prolazeći u sjećanju brojne teške i radosne životne trenutke.

Jutta Melcher rođena je Berlinčanka. U općini Wilmersdorf, kod poznatog Bayerischer Platza, provela je skoro cijeli život, rodila se, školovala, udala, rodila dijete koje je umrlo….tako joj barem rekoše.
A u tom tužnom životnom detalju, smrti djeteta, tromjesečnog Branka Andrića, leži razlog našeg zanimanja i Juttine  pripovijesti nama.…

više

CHRISTUS VINCIT U BERNU

Bern/ U okviru manifestacije Pasionska baština održava se koncert CHRISTUS VINCIT, na kojemu će biti izvedene skladbe isključivo hrvatskih skladatelje, od kojih su mnogi bili svećenici/redovnici-ce, stradalnici II sv. rata i poraća, zanemareni i zaboravljeni, o kojima ništa ili premalo znamo.

Neke od ovih skladbi zacijelo će po prvi puta biti izvedene od njihovoga nastanka/(nestanka).

Koncert će se održati u crkvi sv. Jeronima u Bernu u ponedjeljak, 29. lipnja u 20h.

Na koncertu nastupaju: Nikolina Pinko, sopran, Ana Kirchmayer Wonnemann, violina i Eva Kirchmayer Bilić, orgulje

više

PRIČA IZ SAMOIZOLACIJE

piše: Ljerka Toth Naumova

Skopje/ Živimo svoje neizvjesne živote u vrijeme kada je u tijeku globalna epidemija Covida-19. Sjedim na verandi moga stana na 12. katu velike zgrade  u samoizolaciji u Skopju. Pogled na veliki park i dječje igralište, predivne aleje drveća, šarenilo cvijeća i zelenilo trave.

Ali, ovih dana strašna tišina na praznom šetalištu. Nalazimo se u karentinu koji traje 80 sati. Poneka ptica proleti i začuje se cvrkut. Pas u daljini zalaje i opet tišina. Nema buke s dječijeg igrališta i škripe praznih  ljuljaški.

U ušima bol od zvuka tišine. Sama sam sa svojim mislima. Razmišljanje  osvaja um i vječna deviza koja me vodi: “Život ti daje onoliko koliko očekuješ od njega.”

više