piše: Mirjana Blašković
Prošlo je već više od šest mjeseci otkako nam je korona ušetala u živote. Ispočetka, mislili smo neće trajati dugo, proći će baš kao što je i počela, jednostavno će na vijestima, u novinskim člancima objaviti – “Pronađen lijek”, i ova nemila priča će se završiti… Ali, nažalost, priča o koroni se nastavlja.
U početku smo sa zanimanjem pratili, poput televizijskih sapunica, prve epizode, sami se pomalo uživjeli u uloge, raspravljali o maskama, sredstvima za dezinfekciju, pratili broj zaraženih i preminulih.
I onda smo, kao što svi ponekad činimo da bi nam bilo lakše, ogrnuli koronu pojmom relativnosti i pokušali je staviti u drugi plan.
Umorile su nas brojke, pravila i njihove varijante. Činio nam se nelogičan razvoj priče, kao i u seriji snimanoj po lošem scenariju, tek da se ispuni minutaža.
I nije imala ljetnu stanku, pratila nas je i na godišnjem odmoru. Neki nisu ni išli na planirana i željena putovanja, a većina koja je i išla nije jednom pomislila – bolje da nisam.
Čekala su ih testiranja, iščekivanja rezultata, strahovanja unatoč priči da je virus oslabio i da neki čak i nemaju simptome.
A sad, u jesen, kažu, tek dolazi pravi zaplet radnje. Predviđanja su da bi se korona mogla udružiti s gripom i biti još pogubnija za ljudski rod. Kako da onda ne strahujemo, mi obični smrtnici kada nas, bilo direktno ili indirektno, ne očekuje ništa bolje ove jeseni niti zime, nego što nam je bilo proljetos?!
Neke škole u Hrvatskoj su već prešle na online nastavu, razredi stavljeni u samoizolaciju, a evo čitam neki dan, i ovdje u njemačkoj pokrajini Baden-Württemberg, nakon samo tjedan dana nastave, pojavila se korona, učenici i nastavnici stavljeni u karantenu.
Danas se već priča o ograničenju putovanja unutar same Njemačke.
Što nas još čeka?
I koliko će još trajati?
Hoće li baš poput loše serije, trajati do u nedogled i kakvih obrata i zapleta nam još priprema?
Teško je živjeti u neizvjesnosti ali, kako mi se čini, to nam je postala svakodnevica. U medijima čitamo o pronalasku cjepiva- puno je recepata ali lijeka još nema.
U međuvremenu ćemo pokušati uživati u bojama i blagodatima koje nam jesen pruža.
Samo da ostanemo zdravi i dočekamo happy end.