Sven Adam Ewin
Kako je dobra naša majčica Zemlja.
Moru spušta oseku. Podiže plimu.
Meka. Podatna. Slatka… Vruća ko žemlja.
(Ovo mi zadnje dobro dođe za rimu!)
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Milan Rajšić
E, ovo ti moram napisati. Ujutro nije bilo mačka i onda oko podne evo nešto se vuče doma.
Vukao se na tri noge (prednja lijeva podvijena), pola glave doslovno krvava, mislim ni da mu uho nije čitavo (ne mogu vidjeti od krvi) i to ono koje je tek zacijelilo. Od njegove bijele boje su ostala samo sjećanja – toliko prljavsštine, kao da je bio na hrvanju u blatu.…
U Hrvatskoj matici iseljenika je 12. siječnja projekcija dokumentarnog filma i otvaranje izložbe posvećenje hrvatskoj manjini iz Molise u Italiji.
Zagreb/ Udruge Hrvatsko-talijanski Mozaik Rim i Jedna Musika iz Molise, u suradnji s Hrvatskom maticom iseljenika organiziraju projekciju dokumentarnog filma “docuMAJA” i otvaranje izložbe „Kako je lipo hoditi s one bane mora“ posvećene hrvatskoj manjini iz Molise u Italiji.
Projekcija filma “docuMaja” i otvaranje izložbe “Kako je lipo hoditi s one bane mora” bit će u petak, 12. siječnja 2024. od 18:00 sati u prostorijama HRVATSKE MATICE ISELJENIKA, na adresi: Trg Stjepana Radića 3, Zagreb.…
Danas je pokop pokojne Jadranke Dorotić. U 10 sati je misa u Katholische Kirche Mariä Himmelfhrt, Sakrower Landstraße 60, 14089 Berlin, a potom pokop na Dorffriedhof Kladow.
IN MEMORIAM/ objavljeno 22.12.2023.
Jadranka Dorotić (06.02.1949. – 16.12.2023.)
Berlin/ U berlinskoj klinici Havelhöhe, Spandau, u subotu 16.12.2023., u 74. godini života je, nakon kraće i teške bolesti, preminula Jadranka Dorotić.
Pokop pokojne Jadranke je u ponedjeljak, 8. siječnja; u 10 sati je misa u Katholische Kirche Mariä Himmelfhrt, Sakrower Landstraße 60, 14089 Berlin, a potom i ispraćaj na mjesto počivanja ovozemaljskog tijela, na Dorffriedhof Kladow.…
Posvećeno akademiku prof.dr. Pavlu Fukareku, prof.dr. Čedomiru Burlici, Miroslavu Matoševiću, Ivici Kelavi, Branku Sajfertu.
piše: Milan Rajšić
Godina je 1972. Sumorno vrijeme u našim krajevima. Ponešto zbog toga što sam, ne upisavši se na Građevinski fakultet u Beogradu, bio prisiljen s dvadeset nepunih, dijeliti isti krov s mojim roditeljima i sestrom, izazivajući bijes moga oca, ustajući dosta kasno, a dolazeći kući jako, jako rano.…