Knjiga naše suradnice Marijane Šundov „Putevima duše europskim metropolama i malenim mjestima srca“, predstavljena u splitskoj knjižnici Marka Marulića.
Split, 10.travnja 2025./ U knjižnici Marka Marulića predstavljena je treća knjiga putopisa „Putevima duše europskim metropolama i malenim mjestima srca“ naše višegodišnje suradnice Marijane Šundov.
Knjigu su, uz autoricu, predstavili dr.sc. Mirko Šundov, general zbora u mirovini i Zvjezdana Galkowski, ravnateljica Kulturnog centra Mato Lovrak, Veliki Grđevac.
Na 280 stranica, odnosno u 40 putopisa, odnosno reportaža opisane su metropole i glavni gradovi poput Rima, Beča, Londona, Skoplja, susjednih Ljubljane i Sarajeva, naravno našeg Zagreba, ali i gradovi koje autorica naziva mjestima srca: Splita, Daruvara, Dubrovnika, Drniša, Knina, Čakovca, Starog Grada, Hvara, Ohrida, Tomislavgrada, Bleda, Boke kotorske, Muća, Veprica i drugih.
Prilikom predstavljanja knjige autorica Marijana Šundov je naglasila:
„Sve tri moje knjige putopisa „Pisma iz Belgije i drugih krajeva“, „Pisma iz Hrvatske, život je putovanje“ i ova treća koju danas predstavljamo su nastale od putopisa i reportaža koje su od 2013. godine objavljivane i još uvijek se objavljuju na portalu za naše iseljenike Hrvatski glas Berlin u kolumnama pod nazivom Pisma iz Belgije i Moje razglednice.“
Podsjećajući na početke dugogodišnje plodne suradnje s Hrvatskim glasom Berlin autorica se prisjetila i studentskih dana riječima:
„Mala je to šala između mene i urednice Hrvatskog glasa Berlin – moje drage prijateljice i kolegice Sonje Breljak još iz studentskih dana, kada smo obadvije studirale novinarstvo na Fakultetu političkih nauka i jedna drugoj pisale pisma onako kako to novinarke znaju o svemu i svačemu. Ja sam živjela u Splitu, Zagrebu i Briselu, a Sonju je život odveo u Berlin. Kada smo dogovarale suradnju rekla sam: “Sonja pisat ću za portal kao da ti pišem pismo”. I tako su nastale kolumne pretočene u knjige“.
Zvjezdana Galkowski, ravnateljica Kulturnog centra Mato Lovrak pročitala je dio Pogovora knjige kojeg je napisala upravo urednica Hrvatskog glasa Berlin Sonja Breljak:
„Pišući na stranicama elektronskih novina „Hrvatski glas Berlin“, u rubrici naslova „Moje razglednice“ autorica je stvorila pravi, veliki grad u kojemu ulice nose nazive Rima, Sarajeva, Beča, Zagreba, Splita, Dubrovnika, Daruvara, Skoplja… Grad/knjiga čijim ste ulicama/stranicama upravo prošetali i uživali, treći je Marijanin putopisni vodič koji je načinio skok s online stranica, iz virtualnog života u „papirnato“ izdanje i realni svijet, u ruke čitatelja.“
Pa, kako i kuda nas je to putopisno provela i dovela Marijana Šundov?, pita urednica Breljak i odgovara: „Grad nisu građevine, grad su ljudi. Oni mu daju ritam, strast, ljepotu, razgovor, život, ukratko dušu. Doživljaj grada je neodvojiv od doživljaja ljudi. Ulice i trgovi su mjesta odigravanja ljudskih sudbina…“, piše Marijana u jednom od putopisa. Tako prilazi svakom gradu. Daje mu srce i dotiče dušu. Upoznaje ga onako kako se upoznaju ljudi do kojih vam je stalo, koji vam nešto znače, prilazi tiho i ponizno, radoznalo i blisko, daje ruku, prepušta se dodiru. Taj osjećaj „stalo mi je“ čitljiv je u svim putopisima. Autorica je vrlo vrijedna, pažljiva, zanimaju ju detalji, cjelovita pripovijest, povijest, upoznaje gradove kao što se (u)poznaju dobri, jako dobri prijatelji. I čitateljima ih takve i predstavlja. Tako i mi nakon čitanja, kao nakon putovanja kroz ulice velikoga grada, spoznajemo kako to ne bijaše obično putovanje, već fatalno, ono koje ostavlja duboke tragove, razvija osjećaje, pohranjuje doživljaje, stvara uspomene.“
Mirko Šundov, inače suprug autorice, predstavljajući knjigu rekao je kako je i sam bio dionikom svih ovih putova, te je pročitao par ulomaka iz njemu najdražih putopisa. Tako je izdvojio putopise o Boki kotorskoj, te pročitao ulomak o nastanku otočića i crkvice Gospe od Škrpijela:
„A priča, i više od priče, kaže kako su braća Martešići daleke 1452. godine na hridi (škripi, škrpjelu) ispred grada Perasta pronašli Gospinu sliku. Po Gospinom zagovoru jedan od braće je ozdravio i zavjetovao se kako će izgraditi na mjestu nalaska slike kapelu. Prema predaji, slika se tri puta vraćala i nalazili su je uvijek na istoj hridi. Pobožni stanovnici grada Perasta shvatili su to kao znak da Gospina slika treba tu na hridi ostati, ali u svojoj kapeli. Svojim brodovima Peraštani, inače vrsni moreplovci od te 1452., počeli su s nasipanjem kamenja, ali i potapanjem starih brodova oko hridi. Trebalo je više od 200 godina da se sagradi otočić. Do danas se održao običaj da se svakog 22. srpnja u smiraj dana održava fašinada tradicionalno nasipanje kamenja oko otočića.“
Urednica Marijana Rukavina Jerkić nije mogla prisustvovati događaju, ali je uputila svoje pozdravno pismo, svojevrsnu recenziju knjige, koje je pročitao Mirko Šundov. Tako urednica Rukavina Jerkić piše pored ostalog.
„Ono što ovu knjigu čini drugačijom je pozicija iz koje ju je autorica pisala. Putujući naime državama, gradovima autorica je doslovno listala svoju dušu, suočavajući se, kako sama kaže s bolešću, sa sviješću o krhkosti i prolaznosti zemaljskog bivanja, ako se takvo što uopće može opisati riječima, I kao što je putovala od grada do grada, tako je putovala u dubine vlastite duše osvješćujući život. Iako ovo nije knjiga o vjeri i iscjeljenju do kojeg je hvala Bogu došlo, knjiga je snažno svjedočanstvo o putovanju kroz život i njegove Scile i Haribde. Ima tu neke rekla bih analogije s filmom “Put” o hodočasnicima koji ostavljajući svoje građanske živote kroz naporno hodočašće shvate svrhu života.”
Sama promocija održana je u velikoj dvorani Gradske knižnice koja je bila kompletno popunjena u pozitivnoj atmosferi. Promociju je svojim nastupom dodatno obogatio Ratomir Kliškić, doajen i prvak opere Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu i otac poginulog branitelja i junaka Domovinskog rata Gorana Kliškića.
