piše: Ljerka Toth Naumova
Skopje/ Živimo svoje neizvjesne živote u vrijeme kada je u tijeku globalna epidemija Covida-19. Sjedim na verandi moga stana na 12. katu velike zgrade u samoizolaciji u Skopju. Pogled na veliki park i dječje igralište, predivne aleje drveća, šarenilo cvijeća i zelenilo trave.
Ali, ovih dana strašna tišina na praznom šetalištu. Nalazimo se u karentinu koji traje 80 sati. Poneka ptica proleti i začuje se cvrkut. Pas u daljini zalaje i opet tišina. Nema buke s dječijeg igrališta i škripe praznih ljuljaški.
U ušima bol od zvuka tišine. Sama sam sa svojim mislima. Razmišljanje osvaja um i vječna deviza koja me vodi: “Život ti daje onoliko koliko očekuješ od njega.”…