piše: Ante Gregov Jurina
Prošao je i dan Velike Gospe. Finile su i litnje fešte a vrime se oteglo, pari, ka da je lito. Brzo će i jematva a komarci i muhe lete oko glave i nedaju mira šjor Mati, dok sjedi na klupi uz more i gleda u daljinu.
Usne mu se miču gore, dolje, lijevo, desno kao umorni valovi što pristižu iz daljine i vraćaju natrag u pravcu pogleda oka u beskraj horizonta koji mu neda ići dalje s pogledom jer se tu spaja sa morem prene ga kašalj i šuljanje nogu što krenu pa stanu dolazeći…