Sven Adam Ewin
preslica moje bake
s namotajem vune
visi o niti
s grede
u noćima bez sna
s olovnim brigama u korteksu
ustanem zavrtim vreteno
zuj…
08 POEZIJA
NANOS
RUŽA
tekst: Dragica Šimić
Čovjek je kao biljka. I on živi svoja godišnja doba. U proljeću se rađa i raste kao nježno i krhko biće što treba njegu i ljubav da bi u ljetu procvalo najljepšim cvijetom. Tad mu je snaga nemjerljiva, mirisi neodoljivi, boje zanosne.
U jeseni daje svoje prve plodove. Vjetrovi i mrazevi udaraju njegovo zrelu stabljiku sad već sklonu povijanju i naginjanju ka zemlji. Jedan po jedan list ruše mrazevi a vjetar ih raznosi u daljine sve dok potpuno ne ogoli i ne ostane sam poput stabla na…
BERLIN I OKOLO
IZ PUTNOG DNEVNIKA
piše: Božica Jelušić
Berlin/ Mora da sam negdje, nekad, u nekoj karmi, bila apatrid, da sam se seljakala i sklanjala na raznim mjestima i tako provodila život.
Naime, kamo god dođem, ja organiziram radni prostor, složim svoje pisaljke i bilježnice, nužne knjige, pribor, malo robe iz kofera, i nastavim raditi tamo gdje sam doma stala. Istražujem kvart; gdje je knjižara, muzej, istočnjački restoran, kafeterija, park, banka, punkt javnog prijevoza. Nastojim to zapamtiti. Vratim se “u gnijezdo”, pa radim nekoliko sati dnevno, pokušavajući pri tom misliti na jeziku zemlje u kojoj se nalazim.
Vrlo malo vremena provodim u dućanima i robnim centrima, Izbjegavam automate koliko god mogu. Ne vučem teške torbe, gledam da su mi ruke slobodne koliko i misli.…
KAPI
DITINSTVO
Vanja Škrobica
moje ditinstvo bilo je u bojan:
u biloj bluzi i plisiranoj plavoj kotulici
bilin kalcetan, crno lakiranin postoliman
i s crvenin fjokon na crnoj kosi
bilo je, brate, tvoje ditinstvo
u mornarskoj maji i modrin gaćan na tirake
s drvenin konjen ča ti ga je mater na Sudamji kupila
i tvoja krvava kolina kad si pa s baratule
bila su naša jutra uz miris bile kafe i baškotine…