Roko Dobra
Jutros su ptice čudnim svojim letom
podsjećale na tvoje naravi;
jutros su ptice svakim svojim kretom,
podsjećale i na zov tvoj varavi.
Preveć je mraka i za siluetu.
Obzorje zjapi k’o glagoli mrtvi;
na tornju zvona zovu u duetu:
Poklonimo se svi nedužnoj žrtvi!…
08 POEZIJA
SEOCKA IDILA
SKROVIŠTE
GDJE JE MLADOST
ODJEDNOM
PROSCI
KOS
Sven Adam Ewin …..iz zbirke Zmijski car
Prekida pjesmu. I to iznenada!
Više ne zviždi. Više ne ćarlija.
Već cijelo ljeto šuti, ali sada…
Toliko šuti da se brinem i ja.
S proljeća što će? Kad sunce prosija?
Što će bez pjesme? Čemu da se nada?
Prokleta, glupa, ptičja afazija!
A zima stiže. Žuto lišće pada!…