08 POEZIJA

LAŽEM

Posted on

Sven Adam Ewin
Poznaš me, dragi. Dugo, dugo.
I znaš što ova žena voli:
Ujest! (Kad nema ništa drugo),
Tamo gdje te najviše boli.

Što se glupiraš u svom logu?
Dobro, cyber si. Nisi stvaran!
Al’ ti oprostit ja ne mogu
Što si predvidljiv. Suhoparan!…

više

USPOMENE MIRIŠU NA CVIĆE

Posted on

tekst: Vinko Pavić
Išli u šesti razred. Zadnji razred u ričičkoj osnovnoj školi i bili najstariji. Osam muških i četiri cure. Zapuhnuo nas povjetarac životnih dozrijevanja, duhovnih i tjelesnih, koja naslućuju budućnost. Pupoljci, rumeni i zdravi, u cvatu, čekali svoju nebesku kap rose da procvjetaju.

A one, vesele, leptirice. Cviće. Zaigrane i razdragane. Nasmijane. Mi zagledali u cviće. Zagledali latice na kojima proljetno sunce počelo raskošno blještati. Zagledali u beskrajne dubine bistrih …

više

U MORU RIJEČI

Posted on

Sven Adam Ewin
Bolestan bijah ja na oči,
A vodom htjedoh da se liječim.
Skidoh se gol. U more skočih!
More od samih golih riječi.

I ja ozdravih istog trena!
(Da mi je ovdje zadnje dane!)
Kako i ne bi: do žene žena!
Sve same riječi… a probrane!…

više