Slavica Sarkotić
Ponekad sanjam točkaste šalice
Sipki kruh okrugao i zlatan
Od domaćeg kukuruznog brašna
I proljeće u kockastim zavjesama
A vani lišće, mahovina
Ponekad putujem drvenim kolima
Prašnjavim ulicama
I na prozore slažem travom ukrašene…
Ne znam gdje da sahranim moju tugu
– Dida, kad bijah mala i slaba,
Na izmaku noći
Ak bi, Jana, z menuj zamuž iti štela,
Ništa,
Ovaj autobiografski zapis je odrastanje i gradacija književnika od dječačke naivnosti do zrele mudrosti.
Dugo sam sanjala u dubokom hladu divovskoga drveća.
Od nadanja
Na rubu šume, pred zelenom rijekom,