Slavica Sarkotić
U vruće ljetne dane
često mislim
na moju generaciju
sada na pragu sedamdesetih
Na nas koji smo za kravama poljem trčali
o, da, što se čudite
i usput učili mikrobiologiju
Na nas koji smo prvi put vidjeli more
na sindikalnom izletu
s tatinim poduzećem
držali čvrsto roditelje
za njihove ruke ogrubjele od teška rada
I njima je more bilo otkriće
Mislim na nas koji smo se radovali
špičokama i tamnoplavim šuškavcima iz Trsta
Na nas sa srebrnim odbljescima
tek osvojenog Mjeseca u očima
te davne šezdeset i devete
I mi smo poput astronauta
tih godina sanjali putovanja
daleka nemoguća putovanja
na koja nikada nismo otišli
Kad je trebalo uživati
mi smo gradili kuće
i uređivali stanove
Doduše, djecu smo vodili na more
pa smo kasnije mjesecima vraćali dugove
Ali imali smo svoje snove
svoja vedra sutra i svoje radosti
S četrdeset smo kretali ispočetka
pregrmjeli rat i boleštine
pripravili gnijezda za djecu
a oni se raspršili po svijetu
Neka ih! Samo neka su sretni
Moja generacija
na pragu sedamdesetih
danas uzgaja ruže
ili pravi stolce od drva
Neki idu u ribolov
Mi ne
Samo
Kazalište nam daleko
Kino nam daleko
More nam daleko
A i ne ide nam se nikamo
Moja generacija
na pragu sedamdesetih
često prespava popodne u hladu
s novinama na prsima
za sva ona jutra kad smo se dizali rano
pa su nam očevi prtili snijeg
do dalekog autobusa
Moja generacija
na pragu sedamdesetih
još voli pjevati
veseli se unucima
popravlja preostale zube i stavlja nove
često zaspi pred televizorom rano uvečer
baš kao nekad naši roditelji
kad bi se umorni vratili iz vinograda
Odmori se, moja generacijo
Ostalo nam je još nešto godina, nadam se
pa ćemo i to more
i to kazalište i to kino
Sve ćemo kad smo mogli ovo dosad
Još ima srebrne Mjesečeve prašine iz šezdeset i devete
u našim očima
I glazbe u našim srcima
Odmaraj se, moja generacijo
Vrijeme je za ubaciti u nižu brzinu
Uspori, moja generacijo
Uspori, ali ne odustaj!
17.7.2016. 10,50
Slavica, ja sam, sjećam se k’o da je to danas bilo, ušao u šezdesete bez kucanja. Špotali su me, rekli da sam trebao čekati na red, ali dobro, kad sam već ušao, nek i ostanem! Podsjetili ste me na ta davna vremena kad sam vlakom išao u Trst i na Ponte Rossu se razbacivao novcem (doduše, svojim) kao Todorić . Ali, putovao sam ja vlakom i u Ljubljanu posjetiti jednu Dagmar, koju sam upoznao prije, u parku Tivoli, prilikom posjete Gospodarskom razstavišču! A autostopom prokrstario u nekoliko navrata jadransku obalu, od sunčanja na plaži u Portorožu do kupanja na Šibenskoj… Read more »