Marija Juračić
Ja volim kad u sumrak violina plače
kada se nad morem srebri mjesečina
onda ko pajaco usred zadnjeg čina
zajecam smijehom i zadrhtim jače.
Sve moje čerge u njenom su zvuku
prašina druma i ljubavi kasne
svi konji vrani što nam kola vuku
ples prepun žudnje kraj vatre što gasne…
Oči u oči
krvavi cvijet je u mojoj vazi
Sjedim kraj vrela, usred šume,
Ne znam da li umijem
Slaba sam na kapute,
Ako čezneš za ljubavnim stihom