Mirko Popović
Negdje iza nečeg
Tutnji grad.
Ti iza purpura davnog
Krajičkom oka još bilježiš:
Pogledat ću onaj izlog,
Potom
Okrenuti se niz ulicu
Za glasom koji je šapnuo…
08 POEZIJA
OBAVIJEST O ŽIVOTU
SIZIF I KAMEN
VLAK ZA NIGDJE
IMA LI
MOJA POEZIJA
Sonja Smolec
Toliko sam puta željela napisati
neku pametnu, dubokoumnu pjesmu,
htjela biti gospodar riječima.
Riječi mi se kao divlji konji otimaju uzdama,
postaju meke, kače se za listove breze,
upliću u tek ispletenu paučinu babljeg ljeta,
zajedno s pticama sakupljaju jutarnju rosu,
penju se preko planinskih vrhunaca,…