Pavao Martinis
I što bi mi ovo trebalo
Da ljubav nisam htio
Što bi se dogodilo
Da svatove nisam zazivao
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Zamisli, kap si rose na latici prve tratinčice,
u društvu procvale trešnje, obzor ti je tako krut.
Misli, rana zraka sunca nošena povjetarcem,
tamo negdje daleko, ostavljaš svoj trag. Lišću
praviš put.
Sanjaš, daleko si. Vidjela si ljepote svijeta,
među njima si. Oči su ti besmrtne.
Da si magla koja blijedi, nepostojeća tama,…
PAVAO MARTINIS
/Do sada neobjavljena pjesma iz zbirke MORE LJUBAVI koja uskoro u Berlinu izlazi iz tiska/
O ljubavi rana u tišini drevnoj
koja nabujaš rosu usred pustog srca
o divna tišino na zelenoj travi
koja rastireš oči nadanjima zbilje.
O ljubavi stvarna koja ideš k meni
daj da sjaj ostane zauvijek u nama.…
Emil Cipar o Dajani Sabo
Rođena je 1990. u Vukovaru, a sada živi u Slavonskom Brodu. Dajanina poezija je životna poezija iz jednog mladog, ali događajima bogatog života. Odrasla bez oca …koji je poginuo u Domovinskom ratu … s majkom u prognanstvu …prerana smrt majke… sve je to ostavilo tragove. Poezija je dijalog sa samom sobom, na neki način …oslobađanje od trauma koje ponekad isplivaju na površinu.…
Berlin/ Naš novi autor, pjesnikinja Ana Wegener rođena je 1954.godine. Nakon završene srednje škole odlazi k ocu u Njemačku. Od 1978. godine radi kao asistentkinja za reklamu i kao prevoditeljica. Angažirana je i u radu Hrvatske katoličke misije u Berlinu. Članica je prvog hrvatskog kulturnog društva u Berlinu, «Vladimira Frana Mažuranića», od samog osnivanja 1980. godine, a od 1995-2001. godine je predsjednica društva.
Piše od ranog djetinjstva. Objavljivala je u hrvatskim i njemačkim novinama.
2004. godine izdaje dvojezičnu knjigu u stihu i prozi – „Ožiljci/Narben“.…
Posljednjim uzdisajima molim vas da prekinete šutnju,
Svi smo povezani nesebičnim bitkama davnih godina
Odlučeno je da se naši domovi prodaju neprijatelju i
Da postanemo primjer zaboravljenih,
I mnogi su se uputili na nepoznate putove,
Mrtvi sinovi umirućih majki, i zakopani u
Preplitkim grobnicama,
Loša karma nas je sve jednako povezala,
Ponad srušenih zidina Vukovara,…
O, ta uska varoš, o ti uski ljudi,
O, taj puk što dnevno veći slijepac biva,
O, te šuplje glave, o, te šuplje grudi,
Pa ta svakidašnja glupa perspektiva!
Čemu iskren razum koji zdravo sudi,
Čemu polet duše i srce koje sniva,
Čemu žar, slobodu i pravdu kada žudi,
Usred kukavica čemu krepost diva?
Među narodima mi Hrvati sada…