Igor Divković
Kreketalo,
kreketalo –
Ja sam žabac
mandarin.
Kreketalo,
blebetalo,
žabi Finki
da je fin.
Fin sam Finko,
gatalinko,
fin u biti,
fin u puti,
sve žabice
fine Finske,
moj bi kreket
htjele čuti.
Kreketalo,
stari žapče,
praznoglavi
punoglavče,
tko zna,
ne krekeće,
tko ne zna,
taj blebeće.…
Ovdje sam u prolazu, sakupljam spoznaje i njima
Možda ću te voljeti unatra
Kad se jutro iskrca iz lošeg sna
I ljubi čovjek ženu. I žena svog čovjeka.
Tu na stezi poleg pruge
Šaputao,
ako se okreneš
Između dva poljupca