Ljerka Varga
VUKOVAR JE PJESMA I STIH
Ovo nije pjesma, vapaj je ovo
Tužni kraj jednog starog grada
Ruke u žici, streljane ulice, krici,
Parada spodoba, što vode do groba
Ovčara, kuće u plamenu, u prahu i kamenu
A preko krovova, kad ne padaju granate
Golubovi svrate , na poznate krovove
Kojih više nema, samo ruševine crne
Riječ je o bjelovarskoj poetesi cvijeća i cvjetanja Javorki Pangerčić, pa, po tome, jedinstvenoj u recentnom hrvatskom pjesništvu.
Brandenburška vrata
Baka je obećala Balončici i održala obećanje. Bio je kraj tjedna, a u gradu u velikom parku, priređena je izložba cvijeća.

