Igor Divković
Evo ti jabuka,
Evo,
guštaj,
guslaj,
se sladi.
Gledaj more,
slušaj slavuje,
u Raju se ništa ne radi.…
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Sven Adam Ewin
Sve što je ljudsko, sve istine i laži,
Sve što dušu čovječju poji i hrani,
Sve to (i više), u stihovima traži,
Grčem rođenja – moj jezik zauzlani.
Svaka me pjesma svojim okusom liječi,
A on je sladak. A on je gorko čitak.
Od Prokrustovih kratkih i dugih riječi,
Ja pravim sebi ljekoviti napitak.…
Ima li ikakvih promjena u međuvremenu?
Trivijalnost, gramzljivost, častohleplje, neosjetljivost za druge i drugačije, materijalizam, manipulativnost i egomanija, vladaju političkom i društvenom scenom. Svaka je načelnost isključena u ime probitačnosti.
Pojam “neprincipijelnih koalicija” jedan je od takvih odraza moralnog pada i općeg beskičmenjaštva.
Što je to “odgovornost za riječ”? Što je čast, što viteštvo, što domoljublje bez osvetničkih strasti i umatanja u barjake, bez podvriskivanja na stadionima i avetinjskih poklika na trgovima?
Gdje je zavičaj kao “antropološko mjesto”, gdje su Vjera, Ufanje i Ljubav, izvan religijskog znakovlja i ljute protimbe?
Tko su danas stupovi društva, moralne uzdanice, primjeri generacijama?
Kome dajemo vjeru, u koga polažemo nade, dok se pred nama već otvaraju ponori i vrata “tamnoga vilajeta”.?Jesmo li doista “razvlašteni od sebe” i vlastite budućnosti, stavljajući svakoga dana odluke o njoj u posve pogrješne ruke? Oni koji daju nadu, nekada daju više od kruha svakidašnjega.
Ma koliko bile porazne spoznaje o “prolaznosti slave svijeta”, zadatak nam je promisliti, nad svakim imenom, svakom ponudom i svakim obećanjem.Ili prema Cioranu: “Da bismo živjeli, da bismo samo disali, valja nam učiniti sumanuti napor kako bismo povjerovali da svijet ili naša poimanja sadrže temelj neke istine”.
Sapienti sat.
B.J. 2014.
…
Sven Adam Ewin
Spušta se večer. Sunce više ne žari.
Gospod je priveo ljude k Zadnjem Danu.
Pita ih, što bi koji (od zemnih stvari)
Rado ponio sobom. Na „onu stranu“.
Neki bi zlato. Neki bi čast i slavu.
Neki oružje kraj tijela da im blista.
Neki bi žezlo i okrunjenu glavu.
Neki bi žene i drugih stvari trista.…
Na današnji dan 1993.godine u Sarajevu su snajperom pokošeni bosanski Romeo i Julija, Boško i Admira.
piše: Jelena Stanojčić
Bili su Romeo i Julija svoga vremena. Ludoga vremena. Njihova ljubav prkosila je svim ljudskim zakonima, svim klišeima, predrasudama, nacionalnostima, vjerama, ratovima…
Bili su Boško i Admira. Zavoljeli su se prije ludila. Njihova ljubav se nije preplašila, njihova ljubav je sve više jačala.…