Kristina Rogić
Dušo moja…
Je li kasno da ti pišem …?
Ispiru kiše ulice,
Negdje daleko moče tvoje
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Naš novi suradnik u rubrici POEZIJA je pjesnik koji objavljuje pod pseudonimom SVEN ADAM EWIN
piše: Sonja Breljak
Šta ću, moram vam biti iskrena pa ispripovijedati kako se to dogodilo, mislim to, da po prvi puta u povijesti našeg glasila imamo potpuno anonimnog, pravog identiteta i nama u uredništvu, nepoznatog autora.
Eto, u poštanskom sandučiću našeg Glasa prije koji dan osvanula kratka poruka, ponuda za suradnju. – Ja sam pjesnik, objavio bih koju pjesmu ...Naravno, u meni je istog trena probuđena znatiželja, moje srce zakuca kao zlatan sat kad nam se javljaju …
Što ćemo nas oba, jedini mi školju …
piše: Roko Dobra
Javili su mi sinoć iz Žirja da je napravljeno igralište nedaleko od starog „mula“, zapravo u blizini starog „malina“. Nego, da budem precizniji, nešto sam i ranije čuo o tome, ali nisam znao gdje – na kojemu mjestu na ovom našem napuštenom i zapuštenom školju.
Sinoć mi je to javljeno i pojašnjeno, ali s puno čuđenja kako to da nisam znao da je to baš tamo na onom mjestu. Naravno da nisam znao. Uostalom, ni u snu nisam ni pretpostaviti mogao da će to mjesto, odnosno taj predio, odnosno to područje biti pretvoreno u dječje igralište umjesto u prostor za brodice i brodove kad nisu u moru. …
Otvaramo poštu našeg Glasa i s oduševljenjem čitamo poruku koju nam šalje Ivana Opačak iz Slavonskog Broda.
Ivana, između ostalog, piše: – Javljam Vam se s jednom skromnom željom – objaviti neke od svojih pjesama na Vašem portalu. Na javljanje me potaknula draga prijateljica Slavica Jurčić, majka dragoga mi učenika Mislava čija sam razrednica.
Nisam željna afirmacije – moja je prva zbirka pjesama objavljena u veoma skromnoj nakladi, a druga već gotovo dvije godine čeka na tisak. Također, ne smatram svoje pjesme osobitim umjetničkim ostvarenjem – vjerujem da još mogu emocionalno i duhovno rasti. Pročitavši Slavičine kratke priče i neke od pjesama objavljenih na HGB, osjetila sam silnu milinu i sreću te pomislila – ovo je “mjesto” gdje bi se moja duša nahranila! Vjerujem da pjesma ne traži puno čitatelja, dovoljan je jedan … Pravi. Vjerujem da ih HGB ima i više i voljela bih kada bi i moje pjesme nekoga obogatile ……
Roko Dobra: POSVETA SVENU ADAMU EWINU
Svenu Adamu Ewinu, naprosto čudu od pjesnika s obzirom na njegovu izuzetno snažnu i kvalitetnu poeziju, koja je raritet Interneta, a da mu se, skrivenu iza bradatog lika Walta Whtmana i nicka mu, ne zna tko je (žensko ili muško), pa tako od samog početka, uz najmanje pola duzine soneta, koliko sam mu ih do dana današnjega napisao i posvetio kao izraz mog divljenja i čuđenja, evo, i ovaj mu sonet posvećujem
I PEGAZ MOJ, ENO ...*
Svenu Adamu Ewinu
U vjetar mi, opet, pitanje ode,
a vjetar, k’o vjetar, krilima maše;
iako pitanog u oči bode,
on samo Pegaza svojeg uzjaše
i nebu pod oblak vine se, Bože,
istine gdjeno se glas očekuje,
kako se doseći i zenit može,
poezija kad se munjama kuje!…