Nikada nisam naučila nadati se,
danas živjeti u sutrašnjim danima,
čekati da ožive nečije priče u mojoj stvarnosti –
stvarala sam svoje i živjela u njima kruh svagdanji.
.…
Rekoše mudri Čovjek to gordo zvuči.
Zašto još uv’jek ” nož se s čovjekom brati?”
Ratovi. Mržnja. Bol. Posvuda obruči.
Rane ovog svijeta tko može sprati?
.…
Na rubu (ne)zrele ćutilnosti, pokraj izvora riječi,
zasjelo pjesnikovo htijenje i piše poeziju na licu
nepoljubljenom ideologijama misli i začudnom snagom
priče o sinu razmetnome.
.…
u Hercegovini,
Naglas čitam tvoju pjesmu.
Na dnu mora školjci bijeloj
nisam dovoljno jak
Rekoše mudri Čovjek to gordo zvuči.
– Ja imam depresiju. – tužno je konstatirala djetelina nagnuvši svoju lijepu ružičastu glavu u stranu.
Ne marim za frizuru
I selo i nasip stoje kao prije —