Iz naše arhive/ objavljeno 30.03.2013.
Antonio Gavran
Kad jednom podigneš ruku
i zauvijek pozdraviš ovaj svijet,
kad zvona zazvone na zvonicima vremena
i kažu ti tihim glasom da moraš poći,
tuguješ ali nadaš se da život tvoj ne prestaje
da sjećanje ostaje dovijeka
kroz suzu koja ne blijedi.