Pročitala sam za vas: “SIMURG”, Stanka Andrića u izdanju Durieuxa 2005.
piše: Zvjezdana Saje
Ovaj autobiografski zapis je odrastanje i gradacija književnika od dječačke naivnosti do zrele mudrosti.
Slavonija je u srcu dječaka i muškarca, isprepletena u mreži slika koje čine život. Pripovjedač je dodirnuo obje narativne pozicije; ekstradijegetsku u kojoj je izvan priče i homodijegetsku u kojoj aktivno sudjeluje, tj. glavni je junak priče, a ujedno je promatrač koji nam posreduje priču o drugim ljudima ili događajima koji su ga zaokupljali tijekom dječaštva i mladosti. Prepričavanjem on umnaža pripovjedače pa se u ovom tekstu mogu vidjeti i druga gledišta. Mnoštvo bahtinovskih glasova koji se slijevaju u jednu svijest. Paralelizam pripovijedanja postaje jedno.…
Dugo sam sanjala u dubokom hladu divovskoga drveća.
Od nadanja
Na rubu šume, pred zelenom rijekom,
Sunce je danas ledena zvijezda
Reci mi, majko, što otac jutrom radi,