Anđelka Korčulanić
More je noću crni oniks –
dar mu drog odlučivanja,
u zoru selenit, mjesečev kamen –
čuvar naših lijepih sanja,
a onda se premetne tiho
u simbol nade, vodeni opal
sa svjetlucavim iskrama što ih nosi
žuđenoj obali svaki val.…
08 POEZIJA
ZADARSKA OGRLICA
Roko Dobra
SONET XIII.
da će drski silnik posegnut za tobom
i plava ti jutra premazat u tamno
crnom tintom pakla pritajenom zlobom
tä bilo bi zbilja preko uma sramno
i pomislit samo uza sve što jesi
i što smjelim srcem namjeravaš biti
dobro su ti znani toliki udesi
Rim Bizant i Mleci i svi ini zbiti…
KAMO OBLACI PUTUJU
piše: Vinko Pavić
Poslije kišne večeri ljetna bi jutra osvanula svježa i prohladna. Mirisna. Prepuna boja i života.
Obzorje se iznad lažetinih kuća modri i cakli od čistoće. Vidiš svako grabovo stablo, svaki grm, svaki listak, pticu na vrhu grane kako raširenih krila hvata prve sunčeve zrake i sprema se da poleti. Tek pokoji zakašnjeli oblačak prođe ovom čistom nebeskoplavom modrinom nestajući iza tamnozelenih vrhova Mračaja.…
STRAH JEDNOG BORA
TVOJ POVRATAK
PUTANJA
JA I ON
VOLI ME DVA PUTA
DIŠPET
SILAZAK
Sven Adam Ewin
Sa Trona (desno Ocu), motrim povorku svetu.
Svi mašu. Kliču. Poju… Bacaju cvijeće… Eno:
Mršavi mladić jaše na bijelom magaretu!
Čujem: „Hosana!“ Plačem… jer gledam već viđeno.
Zazivaju mi ime. Više slušat’ ne mogu.
Dok svjetina u transu onirički mahnitâ,
Ustanem, stegnem kosti. (Ne nalikujem Bogu.)
Siđem. Pitaju: tko si? Kažem da Taj sam i Taj.…