Adolf Polegubić
budi spokojna
na vjetru
u igri
leptira i cvijeta
na poljima radosti
08 POEZIJA
NOĆAS SAM SAN SANJALA
Marijana Dokoza
Imala sam san noćas
Neobičan, nisam ga htjela, nisam ga vidjela
Nisam ga birala
Netko je drugi bio ja
U njem sam osjećala ljude koje dugo vidjela nisam
Biće kojemu se dugo vremena obratila nisam
Niti sam posegnula za jednom ili dvjema riječima
O stanju njegovog postojanja…
KOZA U OPONKU
Dubravka Borić
Bradica i rogi,
kroz vrota mirine.
Na podu suho
grona česmine.
„A da non stavimo
zelene oćole?“-
-otac s nami
zameće šole.…
STARI PORAT
ZALUTALA MAŠKA
Dubravka Borić
Otolič mi maška
iz kuće izošla.
Da brž u vos
ona ni duošla?
SATKANA OD TVOJE SLJEPOĆE
Marijana Dokoza
I život je moj satkan od sljepoće,
Vođena rukom slijepca i pjesmom slavuja,
Obgrljena zrakama koje se nalaze iznad oblaka,
Putuje sve dalje, sve više i sve uzornije.
Ne vidim te u svim sanjama,
Ali osjećam tvoj dodir, dodir mira i sigurnosti.
Voljeh te slijepo, slijepo te željah,
Ali, život me odveo od sanjanja tvojih.…
NUONO
OSVIT
NONA
Dubravka Borić
Ćere je sele.
kunkun non splele.
Stavile oćole.
Oficij dole.
Pati bez suze, živi bez psovke,