Julijana Marinkovik
Ja znam tko si,
sjećаš sе,
jednom si mi rekao
da zivis u atomskoj tisini,
zatim zamislila sam
da gledam
moja krvna zrnca
u tvojoj krvi
I vraćam situaciju natrag,…
08 POEZIJA
SVEJEDNO
DOVIĐENJA, DRAGI, DOVIĐENJA
Sergej Aleksandrovič Jesenjin
Doviđenja, dragi, doviđenja;
ti mi, prijatelju, jednom bješe sve.
Urečen rastanak bez našeg htijenja
obećava i sastanak, zar ne?
Doviđenja, dragi, bez ruke, bez slova,
nemoj da ti bol obrve povije
umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova,
al ni živjeti baš nije novije.…
BESIDA
UČITI OD MORA
BUĐENJE NINOČKE VASILJEVNE
Sven Adam Ewin
Spavaš u ledu. Pauk ti mrežu prede.
Blistaju rese na zaleđenoj lijeski.
Tebi do nogu dva divna sužnja sjede:
Rab Solženjicin i Fjodor Dostojevski.
Što rade oni? Sve na proljeće sluti.
Jedan u zemlju, drugi u nebo gleda.
Ti se protežeš. Udovi su ti kruti.
Jenisej puca uz grmljavinu leda.…
JEDINO, RUŽO…
Iz naše arhive/ objavljeno 30.04.2016.
Roko Dobra
Jedino, ružo, po tvom bih mirisu
mogao nazret u ludilu mulja
vrline zvijezda! Zar treba irisu
bit nalik da bi gorjela žarulja
na rubu stola, u gôdu zalaska?
Zar može sonet, kao zrelo voće
na stablu dlana, dobrohotna laska
tek tako ubrat? Ja se tvoje zloće…
DUGA
Iz naše arhive/ objavljeno 03.08.2010.
Dajana Sabo
Bezdan, stvara se preda mnom,
još jednom kada me oblaci sakriju,
kada svježina dana odlučuje koliko ću živjeti
Nestanak inspiracije, pobjegla je daleko od mene
i skrila se tamo negdje među ostalim dugama, a ne smijem
za njom, da i ja ne bih postala samo jedna od boja, zapanjujuća, a nevažna.
Prokletstvo je kad se tvoja ljepota…
MJESEC I JA
HTIO SAM OPROSTITI
Vinko Pavić
Htjedoh prepričati stoljetnu šutnju
Dubokim glasom
Kao što to pričaju svi odvažni ljudi
U katakombama svojih rasporenih očekivanja.
I poslije toliko godina, strah i prijetnja
Nemaju razumijevanja za priprostu samoću
Moje nutrine
Što mrak i tamu ne probavlja
Niti uz glasne molitve naših mrtvih.…