Roko Dobra
U vjetar mi opet pitanje ode,
a vjetar k’o vjetar krilima maše;
iako pitanog u oči bode,
on samo Pegaza svojeg uzjaše
i nebu visoko vine se, Bože,
odakle istine glas očekuje,
kako se doseći i zenit može –
poezija kad se munjama kuje!…