Slavica Sarkotić
Bijaše jedno zrcalo, u njemu orhideja
Tek zaostala slika, misao korifeja
Prozor u život, nečija blaga ruka
Miris borovih grana, božićna jabuka
A iza zavjesa Arkadija, raspršena iluzija
Zelena Toskana, sunčana Andaluzija
U živicama ružmarina gnijezda ideja
Okruglo Sunce, voda i polja azaleja…
U noći
još samo vjetar navrati
dočekao sam još
Divan je dan!
Kažu da stižu svojoj kući,
došla je badnja večer