Julijana Marinkovik
Sjećam se
jednom si mi rekao
da ćeš spojiti
sve izvore
da ispune pukotine
nespokojnih duša
Jučer sam crtala
tvoje nebo,
dodirivala miris
dalekog treptaja
Bojala sam tišinu
da te ugrijem
riječju porođenom
Da li je grijeh
ako ubijedim san
da se zagleda
u tvoju sjenku…
08 POEZIJA
VJETAR U KOSI DJETETA
ZABORAVLJENA PISMA
Stipo Lučić
Tiho, o djeci, o životu, o potrebama,
vremenu što teče, usamljenostima mojim,
ljudima što čine život teškim i lijepim, o nama,
životu dolazećem i nadanjima tvojim.
Strepnje zajedničke i strahovi pišu se,
sumnje neke i želje nezajažljive,
pohote skrivene u osamljenosti,
mislima tamo gdje si ti, negdje.…
OVO TI OSTAVLJAM
AKCIDENT
NI AMEN
DIKO, BAKA JE OTIŠLA
piše: Stipo Lučić
Vreli ljetni dan još je lijeno vukao posljednje svjetlosne trake što su se probijale sa zapadnog horizonta slavonske ravnice. Noć se ravničarskom smirenošću spuštala na Pakrac, pozivajući na počinak umorna i zagrijana bića, iz vreline dana.
Od nekud su još dopirale zadnje note noćnih ptica pjevica, poneki sumorni huk sove ili opominjući zov usamljenog ćuka. Zamirali su u sumraku i zadnji ljudski glasovi koji su povremeno dopirali s ulice. Izmorenu djecu roditelji su već polegli u njihove postelje, a odrasli …
