Nada Vučičić
Kad zatvorim prozore i peć upalim
Od dima kad oči zasuze i čežnja kad se javi
U kasne sate sumraka utihnulih ptica
Haljinu od snova na golo tijelo oblačim
I sijede kose u pletenicu rubim
Sve se vrati
Sve zime daleke a tople od sjećanja
Svi dani poljupcima iscrtani…