Vinko Pavić
Jednu sam pjesmu čuvao do zore
Kitio cvijećem, oblačio svilom,
Molio njenog pobratima more
Da je oživi svojim modrim bilom.
Uresit htjedoh svaku njenu stopu,
I svaka strofa da bude na mjestu,
Po nekom mojem mentalnomu sklopu
Ne smije rano i naga na cestu.…